Ne ponovila se povijest!

Povijest je učiteljica života. Tom starom i mudrom latinskom izrekom ovih su dana i te kako okupirani stariji šibenski košarkaški djelatnici. U blagdanskom ozračju muči ih bojazan da se na Baldekinu ne ponovi ne tako daleka povijest. Preciznije, sezona 2009./2010., kad je Šibenka ne samo posrnula u niži rang, već je šibenska košarkaška priča završila i potpunim raspadom (čitaj: nestajanjem cijelog kluba).

Ovaj potonji scenarij jamačno se ne može ponoviti, no strah od nižeg ranga ima svojih argumenata.

Na spomenutu crnu sezonu neumoljivo podsjećaju neki detalji, usporedbe. Kao i ove sezone u prvoligašku utrku se prije devet godina ušlo sa solidnim sastavom. Neovisno o tome što se Dario Šarić s Baldekina preselio u zagrebačko Trnsko, ne odigravši ni sekunde u seniorskom šibenskom dresu. Trener Nenad Amanović krenuo je u prvenstvo s prilično respektabilnom petorkom.

Baranović i Rakić

S mladim tandemom Petković - Bilan, dvojicom rutinera (Rahimić, Maleš), te potentnim Splićaninom Filipovićem. No, usred ligaške utrke ispisnice su, iz različitih razloga dobili Petković, Bilan i Rahimić. Baš kao minulih dana Martin Junaković i Matija Poščić. Momčad se polako osipala, a kadar, koji je ostao (Došen, Gracin, Bubalo, Vrlika, Gaurina, Sandrić, Vladović, Maleš…), nije uspio proći neugodno sito (i rešeto) kvalifikacija, koje, zbog nesretnih domaćih poraza, objektivno prijete i sadašnjoj momčadi. Ovosezonske propozicije, naime, govore da posljednja momčad izravno ispada, dok pretposljednji sastav čeka play-out ili borba za opstanak.

Slične su (bile) i reakcije gradske vlasti na krizu Baldekina. Prije devet godina "ostacima klupskog vodstva" u kritičnim trenucima je silno pomagao ondašnji dogradonačelnik Petar Baranović. Baš kao što trenutačno na Baldekinu biraju lijepe riječi kad govore o razumijevanju aktualnog dogradonačelnika Paška Rakića.

Dakako, spomenuta fatalna sezona nije bila i jedina kritična u (bliskoj) povijesti šibenske muške košarke. Pamtimo i ligaške završnice kad se zbog osipanja momčadi, ali i klupskog vodstva prisilno formirao (košarkaški) krizni stožer. Kao zamjena za posrnulu upravu. Lošeg je iskustva, dakle, dovoljno da ne bi moglo poslužiti kao dobra pouka za aktualne i nemale izazove Baldekina.

Promašeno cjenkanje

No, da ne bi samo kao sipa puštali crno, vrijedi spomenuti i neke ovosezonske svijetle detalje. Šibenske emocije silno budi povratak na Baldekin Nika Slavice, sina nezaboravnog Nenada ili igrača koji je boje šibenske košarke branio gotovo 26 godina.

Nisu usamljena mišljenja da se treba posegnuti i za Josipom Gulamom i Matijom Bilalovićem, dvojicom šibenskih momaka koji igraju više nego solidno u drugoligaškoj konkurenciji.

Sad je, pak, kristalno jasno koliko je bilo promašeno ovoljetno cjenkanje oko Krešimira Radovčića Šere koji svojim igrama nosi momčad Zaboka, našeg izravnog konkurenta u borbi za miran prvoligaški hod.

Cjenkanja, doznajemo, ne fali ni ovih dana, kad je riječ o potencijalnim pojačanjima. Kao da klupski funkcionari imaju selektivno pamćenje ili, pak, kontraproduktivni ponos u očitoj potrebi da se uprava osvježi novim potentnim članovima.

A aktualna je sezona na Baldekinu, po mnogima, ne samo krizna, već i "ključna". Ako svi skupa odahnemo na kraju proljeća, bit će sve puno lakše u idućoj sezoni, jer dolaze novi, nadareni mladci. Ne samo tandem gorostasne braće Ivišić koje valja pod svaku cijenu zadržati u šibenskom dresu. U njihovu i - šibenskom interesu.