Ive kao Ivica

Ive Ivanov me prošlog petka podsjetio na Ivicu Žurića. Ne toliko igrom, koliko poštenim, samokritičnim izjavama poslije dalmatinskog derbija Šibenik – Zadar.
Svaki put kad bi slabo odigrao, Žurić nikad nije posezao za uobičajenim alibijima "nisam imao dovoljno lopti" ili "nije mi odgovarao kriterij suđenja", već bi iskreno kao dijete kazivao: "Ne znam koji mi je vrag bio danas!? Nisam imao pojma!"
Poslije susjedskog derbija Ivanov nije imao razloga da kaže "nisam imao pojma", no na novinarsku ocjenu kako je upravo on bio "junak utakmice" odgovorio je: "Počeo sam slabo, ali sam bio uporan. Svaka čast suigračima koji su me istrpjeli"!

 

Šteta je što takvu maniru nemaju svi prvotimci GKK Šibenik. Pred drugi dalmatinski derbi na splitskim Gripama seciranje "pravog stanja" stvari u šibenskoj momčadi nameće se kao nasušna potreba.
U tom stilu trener Vladimir Anzulović već se iskazao poslije derbija sa Zadrom.
– Pristalica sam teorije da se utakmice protiv jakih momčadi kao što su Zadar, Cedevita, Jolly ili Cibona dobivaju obranom. Ta nam se formula protiv Zadrana pokazala uspješnom. A u napadu se, priznajem, još šlepamo. Ligaška nam je stanka itekako pokvarila napadački ritam – bio je jasan i glasan Anzulović. Neskriveno zadovoljstvo zbog vrijedne pobjede nije ga omelo u ekspresnoj analizi zbivanja na parketu.
Dakako, prije novog derbija u glavama šibenskih navijača neprestano se vrte slike s prve utakmice Šibenik – Split. Kad je "industrijska košarka“, kako igru Splita rado etiketira dojučerašnji predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Danko Radić prosto ustuknula pred izuzetno atraktivnom šibenskom igrom.
– Ne, nisam zaboravio tu utakmicu. Nismo mi igrali slabo, već su Šibenčani "pucali" od atrakcije i kvalitete. Kao dobro selektirana momčad. Nama ni danas ABA-liga nije imperativ. Imamo mi važnijih poslova, kao što je završetak sanacije kluba. No, da netko ne misli kako forsiram "pilu naopako“, nećemo mi odustati od Regionalne lige ako nam se ukaže prilika – kazivao nam je direktor Splita Robert Andrijić, kojega pamtim i kao sjajnog sidruna vaterpolista splitskog POŠK-a.

 

Može se Miralem Halilović ljutiti koliko god hoće na novinarske primjedbe, no prava je istina da igrač njegova potencijala, pa i reputacije ne smije biti zadovoljan igrama kakve je pružio u zadnje dvije utakmice. Isto vrijedi i za Roka Badžima, Domagoja Bašića i Tea Petanija. Bez njihova pravog (pucačkog) sjaja i toliko potrebnih proigravanja nema atrakcije o kojoj je govorio direktor Splita. Neovisno od toga što je - to je bilo vidljivo i iz zrakoplova - u važnim utakmicama (Jolly, Zadar) trener Anzulović, osim akcenta na obranu, diktirao spuštanje lopte prema obručima, vjerujući u individualnu snagu već spomenutih Ivanova i Halilovića. Protiv Zadrana su, primjerice, najsigurniji vanjski pucači bili Izzet Turkyilmaz i Luka Pandurić. Sviđalo se to nekome ili ne.
Predsjednik Ante Grbac se, pak, ne zamara stručnim analizama derbija.
– Uvjeren sam da smo pobjedom napravili veliki korak ka zacrtanom cilju. U tom smislu nas je i te kako ohrabrio i gradonačelnik Željko Burić. Ne samo potporom za organizaciju finalnog turnira Kupa Hrvatske, već načelnim stavom da Baldekin i formalno postane košarkaški hram. Da se gledalište proširi na dvije tisuće čvrstih sjedala – "puca" Grbac od optimizma.