Igra daje golove

Igra daje golove! To je jedina formula za trenera, kad se suoči s problemom nedostatka "klasičnog" napadača. Tako je govorio sjajni, ali, nažalost, pokojni šibenski trener Ivica Šangulin, kad je u dvije sezone ostao bez dvije "špice" (Ljubić, Jurin). U doba dok se na Šubićevcu opravdano sanjalo o plasmanu u „onu“ Prvu ligu. U potrazi za „pravim“ rješenjima u napadačkom kvintetu Šangulin je vratio Željka Maretića s braniča na „devetku“, a ostale pozicije popunio igračima, koji su više mirisali na veziste i krila nego napadače: Ivan Petković, Miroslav Šorgić, Denis Erceg i Goran Jurišić. S Milom Mrvićem kao džokerom.
Zašto se desetak dana prije početka nove drugoligaške utrke na Šubićevcu vraćamo više od 30 godina u prošlost!? Pa zato što se novi kormilar Krunoslav Rendulić suočava sa sličnim problemima kao njegov davni prethodnik.

Prirodna pozicija

Za razliku od Borimira Perkovića, aktulni trener Šibenika je od prve odlučio da Prince Obeng nema što tražiti u vrhu napada. Da mu je, s obzirom na njegovu brzinu i „manjak“ centimetara, lijeva strana napada prirodna pozicija. Dolazak iskusnog prvoligaškog igrača Nikole Raka bi vjerojatno trebao biti rješenje za desno krilo, pa ostaje problem „devetke“. Bolje rečeno, dok barem malo patine ne pokupi 16-godišnji Ivan Laća, za tu će se poziciju boriti mlađahni novajlija Jurčić i iskusni Kukec, kojemu kvaliteta nije nimalo upitna, ali čiji način igre još jednom tjera na zamisao o lažnoj špici.

U potrazi za „pravim“ rješenjima trener Rendulić je u dosadašnjem pripremnom razdoblju dao prilike gotovo svima. I mladcima, i naoko „otpisanima“. Kao da se osobno želio uvjeriti u „pravo stanje stvari“ na Šubićevcu. Taktiku, u kojoj po Šangulinovu receptu „igra daje golove“, puno vjerodostojnijom činit će, nema sumnje, očekivani vezni tercet Ćurić – Bulat – Španja. Preseljenje razarača Ivana Roce u Varaždin neće biti lako nadoknadivo, ali spomenuti tercet znalaca obećava puno tečniju igru, u kojoj bi bili nerijetki dolasci vezista iz drugog plana.

Bočni igrači

Jednako bolnim kao nedostatak „klasičnog“ napadača nameće se i problem bočnih igrača ili pozicija, na kojoj je upravo aktualni trener „kraljevao“ s „tricom“ na leđima kao ofenzivni branič na Šubićevcu.

Dojam je da Renduliću nije ni u primozgu varijanta sa stasitim Bilićem na lijevom boku, za kojom je posezao njegov prethodnik, ali i da je više očekivao od novajlije Pajića. Budući da su neugodne ozljede zadesile Nigerijca Musu i još jednog novaka Pranića, nije mali broj šibenskih prijatelja nogometa, koji zazivaju povratak „pod zastavu“ Roberta Pecolaja. Prošlosezonskog gotovo standardnog braniča, kojemu nije ponuđen novi ugovor, a koji, kako doznajemo, još nije pronašao novu sredinu.

Kad se sve zbroji, očito je da Rendulić nema neka rješenja baš na pladnju, ali je jasno da novi trener Šibenika, neovisno o skorom početku sezone, nimalo ne paničari. Da je gotovo paklenski siguran u ispravnost svog šibenskog puta.