Teško je loviti bez brumavanja. Baciš udicu, na njoj sitna ješkica, a oko tebe more ogromno, mutno i nepredvidivo. Hoće li tko tvoj mamac vidjeti, neće, hoće li mu biti primamljiv ili će mu biti sumnjiv, pa će se satima motati oko njega, čekajući da ješka spadne, a ribolovca izda strpljenje. Pa se pokaže kobna udica, koju u širokom luku treba zaobići.
Svi ga žele...
Nema od tog jalovog posla kruha, niti od takvog usamljeničkog ribarenja ulova. A kad baciš brum, sitne ribe lete prema tebi, za njima i one krupne, sve ćepaju i hapaju, i ne gledaju u što grizu, samo daj. Naprosto polude od tolike količine hrane i prilika, postanu neoprezne, pa progutaju, zagucaju do guzice, i ono što bi do maloprije vrlo oprezno pipale i u širokom luku zaobilazile. Navali narode, još malo pa nestalo.
Tako vam je i ova priča o Marku Jeliću, šibensko-kninskom županu, koja nas je ovih dana zasula sa svih strana, iz dobro obaviještenih izbora, kako će Jelić u utrku za predsjednika Republike Hrvatske – umjesto Zorana Milanovića – a kako će njegov potencijalni partner i kompanjon Damir Vanđelić ni više ni manje nego u utrku za premijera – školski primjer – političkog brumavanja.
Ovo bi trebalo potencijalnim glasačima, biračkom tijelu poručiti – Marko Jelić je važan, bitan, svi ga hoće. Marko Jelić okuplja stranku. Za koju još nitko ne zna ni kako se zove ni tko će sve biti u njoj. Ali, on o njoj “ozbiljno razmišlja”. Zapravo, sve je isto kao i prije tri mjeseca. Kada je Marko Jelić, tek koji dan iza Nove godine, isto tako “ozbiljno razmišljao” o “izlasku na iduće parlamentarne izbore”. I okupljanju stranke. Odnosno političkog okvira kad ga se podsjetilo da je do jučer bio protiv stranaka i nije za njih htio niti čuti. Pa se spekuliralo – isto iz dobro obaviještenih izbora – kako će u njoj biti ovaj ili onaj, Vanđelić, Dabo, Filip Zoričić, Žuvela, Enio Ričard Meštrović.
Bacao se brum, pa se čekalo kako će se tko od imenovanih, odnosno targetiranih, ponašati – hoće li demantirati, što bi imalo značiti da nije zainteresiran, ili će mučati, odnosno kutriti, da vidi kako će se stvari dalje razvijati, ili će odmah, na prvu pristati, zagucati.
Dakle, nije ovaj brum bio namijenjen samo biračima, nego i potencijalnim političkim partnerima. Ajmo s Markom! U pitanju je ozbiljan politički projekt. Tko stoji iza njega? A sigurno netko velik i ozbiljan! Netko ga gura. Vidiš da su ga pune novine, portali i televizije. A za to treba para. Vidiš da je uzeo za savjetnika za politički marketing Borisa Maleševića, jednog od vodećih hrvatskih stručnjaka, koji je vodio kampanje Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. I to je “navodno”, “iz dobro obaviještenih izvora”, “na korak”, ali to ne stane u naslov, a narod ne čita dalje od naslova.
Izbora je koliko hoćeš
Jelić se nudi svima, pa tko zaguca ješku. A izbora je, hvala Bogu, u idućih godinu dana, koliko hoćeš. Idu parlamentarni, euro parlamentarni, predsjednički, pa lokalni.
Puno je mjesta na listama, a kandidata s jakim životopisom malo, ne žele u politiku, kako je to lucidno primijetio Ivica Relković, politički analitičar. Pa se oni koji su raspoloživi, kao Marko Jelić, na vrijeme nude. Otvoreni za sve kombinacije. Mi smo treći put, alternativa, ljudi hoće promjene... Kao spisak lijepih želja, dopišite potrebno.
Ovakvih i sličnih brumavanja ima već i na izborima za mjesne odbore. U Raslini se, tako, dr. Miljenko Bura, sveučilišni nastavnik, specijalist otorinolaringologije i plastične kirurgije glave i vrata u KBC-u Zagreb, kandidirao na Nezavisnoj listi Rasline, ali na drugom mjestu, između devet kandidata. Iza Jelene Lokas. Ako potuče HDZ, bit će mu to itekako dobra referenca za iduće lokalne izbore u kojima bi mogao igrati daleko značajniju ulogu.
Ako ne uspije, uvijek će moći reći kako se on nije zapravo ni kandidirao, nego je više podržao mlađariju, koja želi promjene i na kojoj svijet ostaje, sada kada je u mirovini, i kada se vratio u rodni kraj, da pomogne iskustvom i savjetom, koliko može i koliko tko misli da im je koristan. Misli globalno, djeluj lokalno!