Što radi Nediljko Dujić? Sjedi u jednoj od najlukrativnijih državnih fotelja i gleda ‘Povratak otpisanih!’

Puno se ovih dana piše o tome tko bi sve iz šibensko-kninskog HDZ-a mogao na listu za Sabor, u Devetoj izbornoj jedinici, pa se spominju ovaj i onaj, što bi narod rekao, i kuso i repato, a zaboravlja na brkato – na Nediljka Dujića.

Istina, brk je obrijao, ali ako je promijenio dlaku, nije ćud. Stari je on vuk, koji je preturio preko glave čitav niz političkih hajki i odstrela, ispratio predsjednica i predsjednika, pa je istinu govoreći, zapravo jedini preživjeli iz prvog ešalona HDZ-ovih barakaša u Šibeniku. Koje je tamo još krajem 80-ih, u znamenitom biljar baru “Crna osmica” vrbovao Vele Džepina i dijelio im, ispod stola, prve ilegalne iskaznice “stranke opasnih namjera” kako ih je tada nazvao lider bivših komunista, Stranke demokratskih promjena, Ivica Račan.

Davno zaboravljeni

Bilo je otada, u tih skoro 35 godina, u HDZ-u i ljepših i obrazovanijih, i profesora doktora i boljih oratora i govornika, kojima su predviđali bolje i uspješnije karijere. Ali svi su oni, već odavno politički upokojeni, ne sjeća ih se više kao takvih ni rodbina.

A Dujić ne samo da je preživio, nego je i avancirao u hrvatskoj političkoj “Igri prijestolja”. Sjedi u jednoj od najlukrativnijih državnih fotelja, u kojoj bi mnogi sebe rado vidjeli, makar i za “selfie”. Predsjednik je Uprave Hrvatskih šuma. A direktori javnih firmi, po defaultu su na listama HDZ-a.

Dosta je proguglati pa pogledati gdje su na prošlim izborima, pa vidjeti gdje su bili ne samo direktori, nego i članovi uprava Hrvatskih šuma, Hrvatskih cesta, Hrvatskih voda... Nastavite niz. Po izbornim jedinicama, na predizbornim listama. Teško da će Dujić, koji je iznimno spretan politički trgovac, u tome biti izuzetak.

K tome, ne valja izgubiti iz vida kako je bivši skradinski gradonačelnik u četiri-pet mandata, koji se s tog mjesta povukao svojevoljno, neporažen, čovjek od posebnog povjerenja Andreja Plenkovića. O kojem svatko može misliti što god hoće, ali je dosad pokazao dvije za političara vrlo rijetke osobine. Koje su vjerojatno dio karaktera. Ne da se ucjenjivati i ne zaboravlja ljude koji su mu bili lojalni. Pa je tako i Dujića praktično vratio iz mrtvih stavivši ga na čelo Hrvatskih šuma, nakon što je izgubio unutarstranačke izbore od Željka Burića. Prethodno je na izborima izgubio i županiju i župana.

Takve u politici svi brzo zaborave i škartaju, ali ne i Plenki. Tako da bi lista za Sabor, ako se pogleda iz šibenske perspektive, u Devetoj izbornoj jedinici, mogla biti lako predvidljiva. Na njoj su, uz Dujića, ministar Ivan Malenica, kojeg se teško može preskočiti i zaobići, mada bi to mnogi u Šibeniku rado učinili, šibenski gradonačelnik i šef ŽO-a Željko Burić, kojeg se također ne može zaobići, te Hrvoje Zekanović, koji će se također potruditi da ga se ne zaobiđe.

Tu je još i “ženska kvota”, pa se otvara mjesto za Branku Juričev Martinčev ili Željanu Šikić, kojoj vidljivost i važnost daje upravo već spominjana fotelja u javnom poduzeću. Od lani je članica uprave Hrvatskih cesta. To je, zapravo, jedina prava dilema. Za nekog drugog na ovoj listi teško da više ima mjesta.

Erlićeva kampanja

Dapače, i ovdje ih je već previše, jer je Deveta izborna jedinica velika, u njoj je, pored Šibensko-kninske i dobar dio Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije. Treba i njima dati nešto! Pa ne mislite valjda da Šime Erlić, ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije, šparta ovih dana po Šibeniku i otvara murale o uspješnim pričama financiranim novcima EU-a zato što nema što drugo raditi.

Obilazi čovjek svoju izbornu jedinicu. Isto kao što i Branko Bačić, koji će najvjerojatnije nositi listu HDZ-a u Desetoj izbornoj jedinici, nije slučajno baš ovih dana “našao novce” da se riješe zaostale plaće radnicima “Dalmacijavina”, deset i više godina nakon završetka stečaja. Kao što se našlo rješenje i u slučaju bivših radnica “Orljave”.

Nadamo se da će se isto tako naći rješenje i za bivše radnice “Revije”, koje isto tako čekaju svoje plaće i otpremnine, nakon stečaja koji je trajao dvadeset godina, a završio je 2020. godine tako što je država preuzela nekretnine nekadašnje tekstilne tvornice u Bilicama.