Kako se nekad govorilo? Ako ne budeš učio, ići ćeš u škovacine! A sada? Sada se govori skroz obratno – Uči sine, pa ćeš se, ko Bog da, zaposliti u gradsku “Čistoću”! Ako ne vjerujete meni, eno vam friška naslovnica Slobodne Dalmacije od srijede, o navalama na splitsku “Čistoću”, rekordera po plaćama.
– Završe fakultet, pa se jave za iznosača smeća. A to “iznosač smeća”, za pravo reći, to i nije puka fizikala, kako su to radili naš Strikan, Njegova Visost, i njegov Netjak, vukući karijolu gori-doli, nego pravi intelektualni posao. U kojem, kako je to naveo direktor splitske “Čistoće”, treba vući kontejner i staviti ga na hidrauliku. – To je zahtjevan posao! – veli direktor i ističe, kako se radnici, ako nisu navikli fizički raditi, teško bore s takvim zahtjevima. Uz to, veli, mozak im mora biti u sinergiji s tijelom!
Moraju biti kompletni za taj posao. Zapošljava ih komisija od pet ljudi i nikoga ne možete ubaciti preko veze! – ističe prvi čovjek splitskog komunalnog poduzeća. Kako li su tek njega izabrali, moj Bože, kakva li je to tek komisija morala biti?! I kakva se tek tu sinergija tijela i mozga morala tražiti!
Šuvarica u punom sjaju
U svakom slučaju, da je živ, Stipe Šuvar, naš zadnji socijalistički reformator školstva, mogao bi biti ponosan na sebe. Jer, njega su ismijavali zbog usmjerenog obrazovanja, u kojem su đake četiri godine školovali za “donosače pjene brijaču”, a mi danas, nakon trideset i tri godine života i rada u kapitalizmu – Isusove godine – imamo u našim državnim firmama “iznosače” kanti.
Ne daj Bože da bi se slučajno vozač prevario, pa izišao vanka, i gurnuo kantu, na hidrauliku... A, ne! Pa nije njemu to u opisu radnog mjesta!
Nije se on za to školovao! I ne radi on u privatnika, pa da se dade samo tako izrabljivati! Kao da je ne daj Bože, u kapitalizmu! I to onom najgorem, neoliberalnom. A, ne! On radi u državnoj službi, u socijalizmu kakav ni kod Tita nije postojao. I među državnim su rekorderima po visini primanja među komunalnim tvrtkama. Koja će im se podebljati još za tisuću kuna mjesečno, ako potpišu kolektivni ugovor.
A rekorderi su izgleda i po stopi bolovanja, jer im je trenutno na bolovanju koje traje između 30 i 45 dana, čak 35 ljudi. Što je samo posljedica teških vremenskih uvjeta u kojima rade, a koji u Splitu, sudeći barem po direktorovim riječima, ispadaju gori negoli su i u Sibiru.
“Kad bura puše poprilično je hladno, a ljeti zna biti užasno vruće, pa sve to djeluje na organizam i uslijed toga dolazi do prehlada i oboljenja.” I visoke stope bolovanja, jer su ljudi iscrpljeni. Pa prijete i štrajkom. Ali, unatoč svemu tome, javljaju im se i ljudi sa završenim fakultetima, želeći se zaposliti za – iznosača. Čiji je cijeli posao vući kontejner i staviti ga na hidrauliku. Tako da mi možemo biti ponosni kako smo našu državnu službu doveli do savršenstva – bolje je u njoj biti škovacin, nego u privatnika, na tržištu, ne s jednim, nego s dva fakulteta.
Milka s lješnjacima
Naše državne službe, tako su prošlih dana i mjeseci progonile privatnike, ako su slučajno, kad se ovo prije koji mjesec mijenjala valuta, zaokružili cijene iz kuna u euro, iskoristivši prigodu za neopravdano povećanje cijena.
Ali, im zato ne pada na pamet svratiti u šibensku “Čistoću”, odnosno “Zeleni grad”, pa upitati kako je to moguće da je nominalno povećanje cijena od 140 posto dovelo i do tri puta većih računa za odvoz smeća kod nekih kategorija potrošača. A da se istodobno broj odvoza smeća, odnosno pražnjenja kanti, smanjio najprije s tri puta tjedno na dva, a sada s dva puta tjedno na samo jedan. Mic po mic. Što je otprilike pandan trgovačkoj praksi po kojoj bi vam čokoladu od pola kilograma prodavali po tri puta većoj cijeni, samo bi joj težinu kalali najprije na 250, a nakon toga kad se na nju naviknete i na 150 grama. I još vas uvjeravali kako to što držite u ruci nije “Životinjsko carstvo” nego je “Milka” s lješnjacima od pola kila!