Tonči Restović, šef šibenskog SDP-a, oglasio se prije nekoliko dana s izjavom kako ni on ni njegova stranka neće ići na izbore za mjesne odbore i gradske četvrti grada Šibenika. Jerbo da su ti izbori skroz bespotrebni i besmisleni, s obzirom na to da "vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora funkcioniraju loše. Većina ih se u zadnje četiri godine sastala samo jednom, na konstituirajućim sjednicama". Jer da "nemaju nikakva propisana prava i obveze, nemaju ingerenciju nad bilo čime u njihovim područjima". Jer da "ne postoji nikakav model i nikakvo praktično uvažavanje bilo čega što se na tim vijećima donese kao odluka i smjernica". I kao zadnje – u Šibeniku je nelogično puno gradskih i mjesnih jedinica - u Zadru ih je 35, a u Puli 17 – veli šef naših socijaldemokrata. Ili bolje rečeno, njihovih reliquiae reliquiarum. Koji, što se uvažavanja, odnosno neuvažavanja mjesnih odbora tiče, nikako nije u pravu. Promašio je "ceo fudbal"!
Tri slučaja
Jer, ne demantira ga samo jedan, niti dva, nego čak tri primjera iz života grada Šibenika i njegovih mjesnih odbora, koje svi pamtimo jer su se dogodilo unazad zadnjih mjesec ili dva mjeseca. Čak i oni koji imaju pamćenje čovječje ribice, ili idu prema laganoj demenciji, mogu se sjetiti kako je u Rakovom Selu prije samo 20-ak dana jedan naš građevinar, privatnik, htio u zgradi tamošnje stare škole graditi hostel. No, unatoč tome što Restović tvrdi da "mjesni odbori nemaju nikakvu ingerenciju nad bilo čime u njihovim područjima", niti "praktično uvažavanje bilo čega što oni izglasaju", Grad Šibenik pitao je za mišljenje Mjesni odbor Dubrave, prije nego što je prodao staru školu privatniku. I kada je ne samo Mjesni odbor Dubrave, nego čak i mještani samog Rakova Sela, koji i nemaju mjesni odbor, nego su se spontano okupili na igralištu ispred škole, rekao ne, Grad je kazao – OK. Ništa od hostela, mještani ga ne žele. Ista se situacija dogodila i u Jadrtovcu. I tamo je postojao interes za staru školu, također privatnika, ali je Grad prije negoli mu je išta odgovorio, tražio mišljenje Mjesnog odbora. I kada su se mještani usprotivili, Grad je također odustao. Isto kao što je odustao i u Žirju, u kojem je Grad Šibenik, također, tražio mišljenje Mjesnog odbora prije negoli je zgradu stare škole dao u koncesiju privatniku, koji bi tamo napravio dućan, a ujedno i par apartmana na katu s kojima bi se taj dućan, koji nije rentabilan, subvencionirao. Isto je tako Grad odmah odustao kada je vidio da ga građani ne žele, čak i unatoč stavu samog Mjesnog odbora koji je ispočetka bio benevolentan prema ovoj ideji.
Lukav kao lisica
I što bi još Tonči Restović, kad kaže da je ovakvih mjesnih odbora previše? Ukinuo Mjesni odbor Žirje, ili Dubravu, ili Jadrtovac? Spojio ih s Kaprijem, Danilom, Vrpoljcem, Donjim Poljem. Pa da Kaprijani odlučuju o žirajskoj školi, a Zatonjani o Raslinjanima? Ili možda obratno? Koja bi to idila bila! U režiji našeg "reformatorskog maga" koji se, umjesto za decentralizaciju, zalaže – ako je vjerovati da ima ikakve logike u njegovim riječima – za daljnju centralizaciju. Pa onda ispada da bi Mjesne odbore najbolje bilo ukinuti. A sve zato što šibenski SDP na njima ne samo da ne može pobijediti, nego teško da može i liste istaknuti. Pa se njihov prvi čovjek, kao spasonosnog rješenja, sjetio priče koju je čitao kao dijete, o lisici koja je gledala zrelo grožđe, s kojim bi se tako rado osladila, a nikako ga nije mogla dohvatiti. Pa je odustala, s na brzinu pronađenom izlikom – "Ma nije ni bitno. Ionako je kiselo!" Tako i naš Restović rezonira – "Mjesni odbori? Ne‘š ti bitnosti!" A bitni su, itekako.