Kad čovjek čita Zorana Restovića, čelnika šibenskih antifašista, reklo bi se da Manu Chao i ne radi ništa drugo nego samo nastupa u Šibeniku! Eto, samo ga je on dosad najavio preko nekoliko puta, kako će nam doć svirat i pivat na otvaranje preuređenog i glanc novog, cakum pakum obnovljenog spomen-parka strijeljanima, Radi Končaru i drugovima, na Šubićevcu.
Sve u njegovoj, Restovićevoj režiji i organizaciji, i obnova spomenika i Manu Chao. Pa nek fašisti gledaju i crknu od zavisti. Ali, nikako crknuti, jer nemaju od čega - Manu Chaoa u Šibeniku nema pa nema. Neće doći ni ove godine u kolovozu, kako je to Zoran Restović izjavio i najavio lani. No, ništa zato. Doći će on u kolovozu 2021. godine, kako je to ovih dana mrtav-hladan kolegi Aleksandru Tešiću za portal Tris izjavio predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Šibensko-kniske županije. Naravno, izlišno bi ga bilo pitati - a ako ne dođe dogodine? Neš ti problema. Onda će doći 2022.! I tako svake godine - dogodine!
Kolovoz prebrzo dođe
Jer, ima tih dogodina kada su u pitanju Zoran Restović i njegova udruga - ili zajednica udruga, tko to više može pratit - koliko hoćeš. Kad se malo progugla, onda se može vidit da je još u svibnju 2017. godine Restović najavio kako će se 'već' istog ljeta u spomen-parku strijeljanih početkom kolovoza - uvijek taj fatalni kolovoz koji prebrzo dođe - održati cijeli festival nazvan "Iluminacija sjećanja" koji će "osvijetliti cijeli spomen-park na Šubićevcu, a projekt vrijedan 1,7 milijuna kuna financiran je EU fondovima." "To bi trebao biti početak naše ideje da ovaj park postane spomen-područje. U budućnosti bi tu postavili veći dio replika porušenih spomenika s područja Šibenika i Šibensko-kninske županije", kazao je Zoran Restović te je objasnio da će spomen-ploča održati sjećanje na vrijeme i svjetonazor do kojeg drže. Naravno, netko je trebao reći gospodinu Restoviću da je taj park već odavno spomen- područje, i da na njega ne može nitko nanašati što god da mu padne napamet, a osobito ne nekakve "replike" porušenih spomenika. Ali, očito se nitko nije usudio. Jer, tko što smije prigovoriti antifašistima, pa po defaultu - postati fašist ? U svakom slučaju Restović je i tada kazao kako će obnovljeni park na Šubićevcu biti otvoren u kolovozu, kako će imati svoju struju i tehniku za bilo kakva obilježavanja koja će se održati u spomen-parku.
"Projekt je nastao u suradnji s profesoricom na Sveučilištu u Zadru i na milanskom Sveučilištu Sonjom Leboš, a projekt je uspješno prošao aplikaciju za financiranje iz fondova EU-a te je vrijedan više od 1,7 milijuna kuna", kazao je prvi šibenski antifašist. No, javila se tada profesorica Sonja Leboš, izjavivši kako ona, ne predaje ni u Zadru ni u Milanu, da tzv. Projekt "Iluminacija sjećanja" nema još ni ime, pa ni vrijeme provedbe, te da nema nikakvu podršku EU-a, a pogotovo je nema u vrijednosti od 1,7 milijuna kuna. Od svega, dakle, što je Restović napričao istina je bila tek da je ona - profesorica. Ali, nikom ništa. I kako te, 2017. tako i 2018. pa onda 2019. pa sad evo i 2020. Zoran Restović i za ovaj Dan antifašističke borbe, u prigodnom intervjuu, usrdno najavljuje novu obnovu spomenika na Šubićevcu, odnosno parka strijeljanima, koji samo što nije obnovljen.
Dobra protiv seratora
Ali tako je to kada je nama u Hrvatskoj izgleda bitnije za budućnost države slaviti Tijelovo od Dana antifašističke borbe, kako se požalio kolegi Marku Podrugu dajući mu intervju u studenom prošle godine. Po čemu to? Taj je dan hrvatski državni praznik, vijence su na spomen-kosturnicu palim borcima na u Šibeniku, na Kvanju, toga dana, između ostalih, položili župan Goran Pauk osobno i čak dva šibenska dogradonačelnika, sva tri HDZ-ovci, Hrvatska narodna banka tiskala je prigodnu kovanicu, srebrenjak povodom 75. godišnjice pobjede nad fašizmom, svoje izaslanike u šumu Brezovica s vijencima i uputili i predsjednik hrvatske Vlade Plenković i predsjednik Sabora Jandroković. Šta bi još trebalo? Spriječiti vandale da žvrljaju fašističke ili neke druge serotine po spomenicima kao što je to bilo prije neki dan? No, to se ne postiže samo represijom i nadzornim kamerama, nego i odgojem. Za kojeg je bilo povoda i nekidan kada je istim crnim sprejem i ustaškim simbolima napadnut dom saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića. Antifašisti su šutjeli, a da su javno rekli osuđujemo to, dali bi do znanja svim onima mlađima i zaluđenima da takvo što u demokratskom društvu nije ni dobro ni poželjno. Kao što je to javno seratorima spomenika na Šubićevcu poručio Anton Dobra.