Mlađi kadeti Solarisa su osvajanjem Kupa Hrvatske razgalili šibenska srca, posebice onima, koji desetljećima žive s klubom u Crnici.
- Nije samo vrijedan uspjeh, već i činjenica da su svi u klubu i oko njega bili uvjereni da je to prva generacija među mlađim kategorijama, od koje možemo očekivati ozbiljnu popunu prve momčad - zadovoljno nam je uz kavicu kazao vaterpolski veteran dr. Edi Baica.
U ovom trenutku u Crnici štošta toga podsjeća na doba slavne Šibenke ili na formulu, kad se košarka kuća na Baldekinu gradila istodobno od krova i temelja. Za „radove na krovu“ (čitaj: popunu prve momčadi) i onda su bili dovođeni majstori sa strane (Slavnić, Macura, Vučica, Ljubojević), dok je momčad, predvođena Draženom Petrovićem osvojila prvu medalju za mlade u povijesti šibenske košarke. Momčad, koja je bila zapravo selekcija Šibenskog košarkaškog saveza ili sastavljena ne samo od nadarenih momaka Šibenke, već i (odavno utihnulog) šibenskog Osvita, KK Ražine i Rastovca iz Tisnog, u kojemu se odavno ugasila košarkaška vatra.
Baš kao što su „Denis and Denis“, kako je kolega Borislav Juras zgodno nazvao dva trenera Denisa Seferovića i Denisa Šupu, u pobjedničku momčad uvrstili i nadarene momke iz Primoštena, Vodica, Biograda i Bilica, pa čak i iz Osijeka i Rovinja. Momčad, koja je, među inim, nadigrala vršnjake iz riječkog Primorja, zagrebačke Mladosti i dubrovačkog Juga. Bolje rečeno klubova, gdje je dobar rad s mladima tradicija, otkad je svijeta i vijeka.
Nije, kažu, baš pedagoški isticati najbolje pojedince među mlađim kategorijama, ali kako preskočiti podatak da je mlađahni Solarisov vratar Borna Komesarović na dva turnira proglašen najboljim čuvarom mreže!? Samo nas je prisilio na još jednu usporedbu s davnom generacijom nadarenih šibenskih košarkaša.
- Što ti vrijedi naslov prvaka, kad nemaš ni „pola igrača“ za prvu momčad, dok Šibenčani imaju dva talenta europske klase, Dražena Petrovića i Ivicu Žurića - tim je riječima ondašnji jugoslavenski izbornik Boša Tanjević gotovo napao trenera kadete Bosne Slobodana Kajmakovića poslije pobjede nad Šibenkom u finalu kadetskog prvenstva bivše države, odigranog u Vogošću kod Sarajeva.
Nije samo kadetski uspjeh razlog usporedbe aktualnog Solarisova napretka na svim hrvatskim vaterpolskim stazama sa slavnom Draženovom (i Mokinom) Šibenkom. Kao što se Baldekin onomad mogao podičiti s dva najbolja hrvatska košarkaška suca, Dankom Radićem i Zoranom Grpcem, tako i u šibenskoj sudačkoj organizaciji na impresivan način kolo vode odavno etablirani Dragan Štampalija i novo, poletno ime Ante Bura.
Priča o mlađim kadetima iz Primoštena, Vodica i ostalih mjesta, koji su nosili šibenske kapice do hrvatskog zlata samo potencira potrebu osnivanja Šibenskog vaterpolskog saveza, za što se posebno zalaže Oliver Jakovčev Berekin, jednako poznat kao pjevač i vaterpolski zanesenjak. A jaki (ondašnji) Općinski savez je u najsjajnijim danima šibenske košarke bio dodatna pokretačka snaga. Zbog dva ranga natjecanja, općinskog kampa za kadete u Skradinu, te zimskog prvenstva mjesnih zajednica, na kojemu je, primjerice, otkriven Predrag Šarić, danas poznatiji kao Darijev otac. Snažan momak, koji je za četiri mjeseca od ulične košarke dogurao do prve momčadi.
Zaustavit ćemo se u usporedbama Crnice i zlatnog Baldekina povratkom u grubu (pandemijsku) realnost. Za „radove na krovu“ Šibenčani su u šibenski bazen doveli splitskog majstora Penavu. Pitanje je, međutim, koliko će nadareni Splićanin zaraditi dnevnica u Crnici s obzirom na to da se natjecanje Prve regionalne vaterpolske lige najavljuje tek za proljeće. Drugo je pitanje, čini se, još važnije: Je li ta odgoda koristi ili šteti Solarisovim mladićima, Šparadi, Štrkalju, Pelicariću, Koprčini i ostalima, koji su pobjedom nad splitskim Jadranom u završnici prvenstva Hrvatske iskazali spremnost da se „pobiju“ i s najjačima?