Od prvog trenutka po dolasku u američku košarku treneri su me uvjeravali da ne valja previše razmišljati o onome što je bilo jučer, prekjučer. U NBA je takav tempo da u tri ili četiri dana odigraš dvije, tri utakmice. Ako ostaneš mislima na onoj koju si izgubio ili loše odigrao, gotov si. Tu filozofiju sam teško prihvaćao jer sam tip koji voli slaviti pobjede, a kojemu teško padaju porazi. Kao i većina nas u Hrvatskoj, u mom rodnom Šibeniku. No, što sam stariji, sve sam sigurniji da tako treba razmišljati. Ne samo u košarci, već u životu uopće. Ne vraćati se previše u prošlost...
Od Crnice do crnila
Tako nam je u ljetnoj šibenskoj ćakuli zborio šibenski NBA-košarkaš Dario Šarić poslije prve američke sezone. Ta Šarićeva glasna razmišljanja neprestano su nam padala na pamet minulih dana poslije malih drama i posrtanja vaterpolista Solarisa i nogometaša Šibenika.
Kažu da potpredsjednik Solarisa Tomislav Cico Ninić nije dva dana oka sklopio poslije debakla “sunčanih“ u drugoligaškom (regionalnom) derbiju protiv Radničkog u Kragujevcu. Najviše ga je mučila ta silazna putanja u ovosezonskim nadmetanjima sa srpskim klubom: pobjeda (9:8) u LEN-kupu, nesretni remi (6:6) u prvoj šibenskoj i poraz (6:19) u drugoj, kragujevačkoj utakmici. Cico je tražio, ali ne i nalazio odgovore na pitanja, koja su se nametala sama od sebe čovjeku, koji je uz Pericu Bukića, kažu dobro upućeni, najzaslužniji za stabilan financijski hod šibenskog vaterpola. Bolje rečeno kluba koji se, zbog financijskih i inih teškoća, prije nekoliko godina doslovce prepolovio na dvije promašene sportske frakcije.
Cico još uvijek nije našao objašnjenja na spomenuta pitanja, ali su najbolji “odgovor” dali šibenski vaterpolisti. Neugodni poraz u Kragujevcu jamačno je barem ublažen glatkom pobjedom (16:11) protiv bivšeg (regionalnog) prvoligaša POŠK-a u Splitu, čime su Šibenčani ostali u utrci za plasman u viši rang. Barem kroz još jednu priliku u “majstorici“ s pretposljednjim prvoligašem. Baš kao i lani, kad je Krekovićeva momčadi neuspješno odmjerila snage s beogradskim Partizanom.
O maloj drami na Šubićevcu poslije nesretnog remija u derbiju s Rudešom da ne govorimo. Sa svih strana letjele su paranoične misli glede prvoligaških nada, makar u trezvenim, objektivnim razmišljanjima nije baš realno da prvi pratitelji “narančastih”, riječki Orijent i zagrebački Rudeš u preostalih 13 kola drugoligaške utrke nadoknade bodovnu razliku od 10, odnosno 11 bodova, koliko ih dijeli od Šibenčana.
Najbolji odgovor na neka pomalo isforsirana pitanja i neugodna, glasna razmišljanja na Šubićevcu trebao bi biti uspjeh na idućoj utakmici u Osijeku, gdje će “narančasti” nastupiti u najjačem sastavu i gdje bi i remi imao obrise dobrog rezultata. O pobjedi, koja je stalna misao trenera Krunoslava Rendulića, da ne govorimo.
Bralićev primjer
Uostalom, kad sugeriramo kako treba reagirati u nekim kriznim trenucima, nije nužno posezati za mudrom, američkom košarkaškom filozofijom u interpretaciji Darija Šarića. Zar nam pravi odgovor na slična pitanja nije bilo jobovsko ponašanje Stipe Bralića, izbornika ženske košarkaške reprezentacije i trenera Šibenika u prošloj sezoni!?
Iako je igrao s “patuljastom” momčadi ili bez centra, uspio je toliko motivirati svoju momčad da je, umjesto borbe za opstanak, umalo slavio u finalu Kupa Ružice Meglaj!
Zato, Šibenčani, glavu gore! S mislima na Šarićev “američki poučak” i “vječni” optimizam, koji na pravi, sportski način krasi vrijednog Stipu.