StoryEditorOCM
Glava u balunuGlava u balunu

Dželalija nije do kraja apsolvirao košarkašku verziju priče o Davidu i Golijatu

Piše Ivo Mikuličin
22. veljače 2020. - 10:00

 

 

 

Nemaš pojma koliko sam sritan, kad vidim ovu nadarenu šibensku košarkašku dicu. Ja sam, dakako, zakleti navijač Zadra, ali i tipični Dalmatinac, i Hrvat. Zato se silno radujem Nakiću, Šariću, Ivišiću i drugim šibenskim mladcima, nazvao nas je u poluvremenu kup utakmice Cibona - Šibenka popularni zadarski pjevač Tomislav Bralić.

Dan poslije u Zadru smo vodili više nego ugodan razgovor u trokutu sa zadarskim Šibenčaninom, doktorom Tomislavom Vrčićem i uvaženim košarkaškim komentatorom na Arena sportu Stankom Ružićem o sličnoj temi.

- Potencijal Tonija Nakića mi je odavno poznat, no u dvoboju sa Cibonom me oduševio mladi Ivišić. Kakav je to talent! S njim na parketu igra Šibenke ima sasvim drugu dimenziju. Zato kao zaljubljenik u hrvatsku košarku preklinjem čelne ljude Baldekina da ne odustanu od politike orijentacije na mlade, koju su godinama uspješno provodili. Kao gotovo jedini hrvatski prvoligaš, gotovo je apelirao Ružić.

Šibenka se, unatoč, konačnom porazu, nema sumnje, predstavila u ugodnim košarkaškim bojama u srazu sa Cibonom. Ako bismo, pak, slijedili misli kolege Ružića, ne smatramo herezom tvrdnju kako je šibenska igra pala u zadnjoj četvrtini, kad je zamijenjen Ivišić.

David i Golijat

Međutim, kad kup - utakmicu Cibona - Šibenka promatramo isključivo kroz taktičku prizmu, a pogotovu kroz najavu trenera Edija Dželalije ‘o mogućem iznenađenju’, onda je posve jasno da šibenski trener nije do kraja apsolvirao košarkašku verziju priče o Davidu i Golijatu. Točnije, da se zagrebačke ‘vukove’ (i ne samo njih!) ne može uloviti u gubitničku zamku, ako im dopustiš da zabiju više od 100 koševa. Preciznije, igrom bez čvrste obrane.

Za takvu tezu možete s lakoćom naći argumente u bliskoj povijesti Baldekina. Prije tri sezone na šibenskom je parketu gotovo ponižen Zadar (64:53). Godinu poslije šibenska je mladost silno raširila krila (op.p. klub je već napustila udarna petorka Badžim, Siriščević, Ivanov, Halilović, Turkylmaz), te sa 73:71 nadvisila Cibonu. Prošle je sezone, pak, Šibenka sa 84:78 nadigrala, objektivno jače susjede iz Splita, kad je iskusni Ivan Mileković dalekometnom paljbom predvodio mladi šibenski kvartet (Šarić, Gulin, Nakić, Paić). U sva tri susreta Šibenčani su slavili na jedan, jedini mogući način: dobrom obranom, koja je suparnika ostavila ispod 8o zabijenih koševa.

Autor kolumne je posegao za važnim (statističkim) podacima iz bliske prošlosti iz prostog razloga što su nam dosadila grintanja na Baldekinu ili tihi prigovori klupskih dužnosnika na stručnu politiku. Prigovori, koje, međutim, prati i bijeg od javnih istupa. Ponašanje, koje nimalo ne pomaže klubu, a pogotovu u dugoročnim projekcijama Šibenke. U utakmicama, koje slijede, a u kojima bi se moglo bez straha široko otvoriti vrata mladima.

Ako bismo barem malo preusmjerili oštricu kritike sa stručnog stožera prve momčadi na ostale klupske strukture, onda nam nije baš jasno kako na Dželalijinu, očito, omiljenu filozofiju ‘run and gun’ ne reagira sportski direktor Filip Vukičević - Fika.

Fika je u svom ne baš kratkom igračkom trajanju itekako vjerovao u čvrstu, snažnu obranu i šibensku mladost. Nije bio baš poznat po nekoj lepršavoj verziji košarkaške igre! I ne vjerujemo da je baš zadovoljan prosjekom od 90 koševa, koliko su primili Šibenčani u zadnjih sedam utakmica. Ili vrijedi teza kako Fika ima svoje (stručno) mišljenje, ali je službeno protiv njega!?

07. studeni 2024 00:07