Kako zaboraviti srpanj 2015. godine, kad je juniorska reprezentacija Hrvatske hrabro pala u finalu Svjetskog prvenstva? Kapusta, Filipović, Majcunić, Badžim, Božić, Vraneš, Slavica, Zubac, Karačić i Arapović poraženi su tek u produžetku (71:79) u sudaru s Amerikancima, od kojih su neki završili pod obručima NBA.
U najjačoj ligi na svijetu mjesto je kao član čuvenih Lakersa našao Ivica Zubac, no, za razliku od Badžima, Arapovića i Božića, najbolji igrač finalnog susreta Šibenčanin Nik Slavica (23 koša) nije u minule tri godine dobio ni mrvice u minutaži, koje su nudili zagrebački klubovi Cibona i Cedevita. I nije pogriješio što je "pravi" put svoga košarkaškog oporavka potražio u rodnom Šibeniku. Na Baldekinu, gdje je njegov otac Nenad Kunac, vjerovali ili ne, 26 godina s ponosom nosio dres Šibenke.
Učinjene greške
– Mogao je to Nik uraditi i barem šest mjeseci ranije. Samo je stoički trpio nepravde servirane u zagrebačkim klubovima. Tamo gdje falši stranci i veterani po nepisanom pravilu imaju prednost pred nadarenim hrvatskim mladcima. A Baldekin je kao ljekovita banja za mlade igrače, posebice domaće – oglasio se Nikov bliski rođak.
Slavičina statistika iz minule utakmice u Velikoj Gorici, koja govori o 36 koševa i 11 skokova, nije baš svakidašnja u nadmetanju hrvatskih prvoligaša. Ona samo potvrđuje dobru procjenu da, neovisno o nesretnom porazu u kup-utakmici sa zagrebačkim Boscom, obnovljeni roster košarkaša GKK Šibenik jamči mirniji hod u nastavku sezone.
Slavičin sjajan početak u narančastom dresu potencira još jednu staru temu s ne baš starim primjerima. Da vodstvo šibenskog prvoligaša ne smije sitničariti ni u kunama ni u procjenama, kad je riječ o nadarenim domaćim igrama. Uz malo košarkaške mudrosti i toliko potrebne diplomacije šibenski su dres i dalje mogli nositi mladi reprezentativci Roko Badžim i Krešimir Šere Radovčić. Riječ je o greškama koje nikako ne smijemo ponoviti. Pogotovu, što tada slijede novi izazovi. Ne samo Ivan Gulin, Domagoj Šarić ili Pavao Paić, koji već troše minute u seniorskom dresu. Na gotovo većem ispitu bit će Baldekin, kad se prvoj momčadi na ljeto pridruže nadareni kadeti, koje predvode braća Ivišić.
Momčad iz snova
U pravu je košarkaški zanesenjak Josip Klisović, koji tvrdi "da je Baldekin pravo mjesto za šibensku mladost. Svejedno, znojili se u dresu na parketu ili zdušno navijali na tribinama".
Vrijedi, dakako, i stara priča kako je bilo iluzorno očekivati da će Dražen Petrović do vijeka igrati na Baldekinu ili Arsen Dedić desetljećima svirati flautu u Šibenskoj narodnoj glazbi. No, zašto u svijet puštati bez dovoljno mudrosti još goluždrave košarkaške tiće, kad je i njima i klubu u interesu da potpuno sazrijevanje dožive upravo na šibenskom parketu!? Ako nije bilo načina da se zaustave Dario Šarić, Miro Bilan ili pustolovni Martin Junaković, bez velike muke (i s nešto novca) mogli smo danas imati sljedeću momčad: Badžim, Radovčić, Šarić, Gulin, Nakić, Širko, Gabrić, Slavica, Paić, braća Ivišić…
Samo da su nekima od njih ponudili pola ili barem trećinu svote koju su prije dvije sezone na šibenskom parketu dobile košarkaške ptice-selice.
