Bitno je sjetiti se, moliti se...

Ubija ova južina. Mlati sa mnom i čini mi se ka da san pijen, a nisan ništa taka. Ništa ne moreš, a ništa ti se ne da. Da san barenko pjesnik, lipo bi se zavuka u kuću, sluša kišu kako tuče po škurama i lipo pisa pismice. A ja ni to… Šta moreš kad ništa ne moreš! Ne moreš uteć od vrimena, ne moreš od jeseni.

Nikidan mi je žena pravila malu voćnu tortu s jabukan i u nju je stavila komadiće dunje. Kako je to lipo mirišalo, divota jedna. Odma san se sitijo materini dunja na ormaru. Njijov miris bila je jedina kolonja u našoj kući. Sitijo san se i one priče "Dunja u kovčegu". Najviše me ta jesen i takne i onda se najviše sitin oni dana kad san bijo mlad i moga sobon. Sad više nisam mlad i zato mi prvo padaju pjesnici na pamet. Bijo san zadnji put spomeno da će u nas u Drnišu bit susret zborova šta pivaju duhovnu glazbu pod nazivom "Jubilate Deo". To oće reć ka "Slavimo Gospodina". Njega se sitin svaki dan, kad mi malo štroka tlak, kad me nešto štrecne, malo mi se zamanta, ja lagano zamolim Gospodina da me se siti, i tako rič po rič, meni bude bolje. A i ne beštiman, ne ločen, skroz san posta mirniji.

Pivački zborovi

U subotu, 27. desetog, u crkvi Gospe od Ružarija u Drnišu našlo se šest pivačkih zborova, i to iz Makarske, Splita, Trogira, Šibenika, Zagreba i naš drniški. Gradski zbor Makarska, divota ih čut, Hrvatsko pjevačko društvo "Petar Berislavić" iz Trogira, ne znaš je li lipše pivaju ili izgledaju. U mješovitom zboru "Camerata Vocale" iz Splita sve mladost, pivaju ka gardelini. Mješoviti katedralni zbor iz Šibenika ima moćne glasove, a moćno i pivaju. Sav protrneš kad njijovi muški puštu glasu na volju. Djevojački zbor "Aurora" iz Zagreba, sve mlade cure, ali majci pivaju ka da to rade sto godina. Naš zbor, domaćin fešte, zbor "Neuma", moran ih pofalit. Isto puno lipo pivaju. Kad vidiš punu crkvu svita, kad vidiš zanos s kojin ta mladost piva i zaziva Gospodina, uživaš šta se to zbiva baš tute di si rođen, u Drnišu.

Kad organizatori, a to su zbor Neuma, Župa Gospe od Ružarija i Pučko otvoreno učilište, ne naprave njanci jednu jedinu greškicu, onda znaš da je to bijo pravi posa. Lipo je šefica našeg zbora Josipa Prpa citirala svetog Augustina: "Tko pjeva, dvostruko moli! Zato Gospodin nije špara svoju milost!"

Blažena rič

Uvik vako na kraj desetog miseca počne cviće po pijeci. Ima ga na svakon ćošku. U četvrtak je blagdan Svih svetih, prvog jedanajstog, a drugoga je Dušni dan. Na blagdan Svih svetih uvik je lipo sitit se svih svetaca, ali i svih ljudi koji jednostavno, samozatajno samo slijede Kristov put. Sutradan je Dušni dan, dan kad se spominju duše svih umrlih, svih naših pokojnih, sviju onih šta su nam nešto u životu značili. Bude to dan kad se nose i kupuju krizanteme, velike, bile, žute, crvene, skupe, skuplje, svakakve. Takmiče se ljudi čije će bit veće i lipše.

A zapravo je to Dušni dan. To je dan kad se skrušeno moli za spas duša naših najmilijih. To je dan kad se zapali svića kao spomen na osobu koju smo nekad volili, koja je nas volila, a sad je nema. Samo humak pred nama i naše uspomene. Sitimo se samo brižnosti i ljubavi naših majki, naših očeva šta su nas odgajali da budemo ljudi. Davno ih nema, ali negdje duboko u dnu srca mali je škafetin di je sačuvana ona blažena rič: Srićo materina!

Zato za Dušni dan nisu bitne krizanteme. Bitno je sjetiti se, bitno je moliti se! Neka i na onom zapuštenom grobu kojem nema tko doći bude naša svijeća. Neka i ta jadna osamljena i napaćena duša spozna da još uvijek ima ljubavi i da smo je spremni nesebično dijeliti. Tako i mojoj duši bude lakše!