Minula su desetljeća od doba kad su na malim šibenskim naseljenim otocima djelovala mala, organizirana sportska društva. Vaterpolisti i nogometaši zlarinskog Mornara, košarkaši Marete iz Prvić Luke, te posebice odbojkaši Šepurina, koji su predvođeni šibenskim odbojkaškim zanesenjakom pok. Mladenom Radićem svojedobno stigli i do polufinala Kupa Hrvatske. U košarkaškom Kupu Šibenskog košarkaškog saveza znale su se pojaviti i momčadi Žirja i Kaprija.
Danas se boduli samo tješe košarkaškom petorkom, koja je respektabilna, a koja iz razumljivih razloga nije nikad zaigrala skupa: Roko Ukić (Šepurine), Krešimir Radovčić (Kaprije), Joško Garma (Krapanj), te Željko Jerkov i Miro Bilan (Žirje).
Ukićeva sestra
Najbolji nadomjestak za utihnule klubove na malim otocima bila su, nema sumnje, šibenska "Bodulska pripetavanja“. Ljeta puna nadmetanja, druženja i pjesme. Partije malog baluna i vaterpola, potezanja konopa, balota i karata, plivačke utrke…
- Čudesna su ta "Bodulska pripetavanja". Osvojila su i staro i mlado. Boduli se zbližavaju. Moju ste sestru, primjerice, prosto izludjeli tim ljetnim nadmetanjima i putovanjima - kazivao nam je Roko Ukić u zimskoj noći koja je djelovala nestvarno. Vozili smo se, naime, Istanbulom u automobilu splitske registracije, te pričali o ljetnim nadmetanjima na malim šibenskim otocima!
Vrč ide na vodu dok se ne razbije. Tako govori stara narodna poslovica. I "Bodulska su pripetavanja“ trajala do onog trenutka, dok se nisu umorili osnivači te manifestacije. Istina, nisu bile male ni financijske prepreke, ali…
- Problem je nastao kad su se umorili Guberina, Boranić, Mikuličin i Nakić, pioniri "Bodulskih pripetavanja". Prepustili su organizaciju ljudima koji nisu ni blizu slični zanesenjaci, koje je vodila neprihvatliva filozofija "lako ćemo" - žali se Boris Pelajić Pele, stari Funcut i zaljubljenik u "Pripetavanja".
Povratak Bikija
Novo vodstvo nije prihvatilo ni razuman prijedlog da se šest ljetnih "pripetavanja"“ zamijeni nadmetanjima susjeda i završnom smotrom. Točnije dvobojima Žirje - Kaprije, Luka - Šepurine i Zlarin - Jadrija. Po uzoru na nekad silno popularne televizijske jadranske susrete.
Zato se ovog ljeta, baš kao i lani u ovo doba, pokušava u zadnji tren spasiti što se spasiti dade. Da se barem jednom smotrom koliko-toliko održi tradicija nadmetanja šibenskih bodula.
Dobro je, stoga, što se među one koji žele vratiti čar "Bodulskih pripetavanja" vratio i Zlatko Nakić Biki, jedan od spomenutog (umornog) kvarteta. Kao svojevrsno jamstvo da će se nešto, ipak, organizirati.
Vjerujem da su čitatelji primijetili očitu nakanu autora ovih redaka da ne spomene ime (ili imena!?) onih koji su se poslije ostavke umornih veterana prihvatili vodstva. To činim iz dva bitna razloga. Prije svega, nema prolaska filozofiji "lako ćemo" i kod takvog nepretencioznog projekta kao što su "Bodulska pripetavanja". Drugi se razlog čini još važnijim, krucijalnim. Nisu "Bodulska pripetavanja" manifestacija na kojoj se skupljaju politički poeni. To je tek simpatična priča o ljubavi, zanesenjaštvu, lokalpatriotizmu i - nesebičnosti.
