 |
| PIŠE ŽELJKO ŽUTELIJA |
Doista nije najnužnije da se usuglasimo o tome je li predstava Tomaža Pandura “Kaligula” s golim i mokrim glumcima u zagrebačkom teatru Gavella kazališni avangardizam ili već viđeni ekshibicionizam, jesu li Bilić Boysi protiv Engleza samo jednokratno posrnuli ili je na pomolu dublja kriza, trebaju li svi najavljeni društveni uglednici ići u Bleiburg i jesu li Splićanke najljepše na svijetu ili se ponegdje nađe i neka ljepša, ali bilo bi nužno da se napokon složimo oko sudbinskih pitanja ove zemlje.
O kojima ovisi njezina sadašnjost i budućnost, u kojima bi naraštaji koji danas stasavaju na društvenoj sceni mogli prepoznati vrijednosni sustav i strateško opredjeljenje...
