StoryEditor
Spektarsablasna reportaža

Ovo nije montaža - ovako usred proljeća izgleda naša ljubljena i toliko željena Dalmatina

Piše PSD.
26. travnja 2015. - 19:03
Krenete li u prijepodnevnim satima radnog dana autocestom od Dugopolja put Zadra, i usput ugledate ekipu za održavanje autoceste usred posla, zabljesnuti ranim proljetnim suncem koje se blješteći odbija od asfalta i ograda, još biste mogli pomisliti da ste zalutali na neku dionicu autoceste koja upravo čeka otvaranje. Negdje između Zagreba i Siska, primjerice ili, u nekom snoviđenju, od Čarapina do Neumskog koridora. Pa nakon završnog glancanja radnika s narančastim kacigama još preostaje jedino HDZ-ovo svečano rezanje vrpce ili SDP-ov “obilazak radova”, kako tko voli. No, i jedni i drugi će se složiti barem u tome da - prometa na autocesti gotovo da i nema!

Eto, da se kojim slučajem nedavno poniranje aviona u kojem se u trenutku najveće panike negdje iznad Imotske krajine nalazio predsjednik Srbije Tomislav Nikolić potpuno otelo kontroli, pilot je hladno mogao prizemljiti “falcona” negdje na A1, gotovo bez straha da će se sudariti s nekim. Jer, tek tu i tamo prođe koja hladnjača, dostavni kombi ili tegljač s građevinskim materijalom, stokom, namještajem, automobilima, tijekom jutra obično u smjeru juga.

Kobasice i jaja

“Kakav je promet? Evo, vidiš i sam!”, pokazuje nam prazne trake Marko s Inine crpke na odmorištu Kozjak.
“Nije problem samo u ovih desetak lipa koliko smo mi na autocestama skuplji od onih u gradu, nego nema nikoga. Noću i doslovno, bude sablasno ovdje na benzinskoj”, kaže.

Nedavno dizanje trošarine, plus još jedno poskupljenje (rekli bi u Vladi - korigiranje) cijena benzina u svega četiri dana također je učinilo svoje. I nevozači su negdje čuli da je zbrojeni rast poskupljenja izazvanog rastom trošarina zapravo “najveći ikada”! Ukupno 57 lipa “krešio” je eurosuper 95, što je “tankanje” čitavog rezervoara poskupjelo 28,5 kuna. I očito potjeralo i zadnje entuzijaste koji za svoj račun preferiraju komociju vožnje autocestom uz razgledavanje cvata divljih trešanja Dalmatinske zagore i Like...

“Kad stalno dižeš benzin i cestarinu, ne možeš se ničemu ni nadat”, dodaje Marko i ističe da je “svake godine sve gore”.

“To ti je ajme, bar dok ne počne sezona pa dođu turisti”, kaže.

“Pa, je li bar vikendom bolje?”, pitamo.

“Sve slabije. Voze samo firme i tko baš mora negdje hitno stić”.

“Da nije ovo nešto službenih auta, ovuda bi se motali samo vukovi i lisice!”, ubacuje se Zdene, koji je na Ininoj pumpi već šest godina.

“Prije su barem albanski kamiondžije prolazili ovuda, a sad čujemo da su i oni prešli na drugu rutu, preko Srbije, valjda im je sve skupa tako jeftinije”, kažu nam poznavatelji prometa iz prve ruke.

Crnogorci do vrha napune rezervoare u svojoj zemlji pa većina njih prođe Hrvatsku tako da se na benzinskim crpkama zaustavi jedino ako im, ljudski je, pripne ili požele popiti “pravu” kavu. Zato broj ljudi u kafićima ili pokojeg kamiona na odmorištima na “pumpama” nipošto ne treba automatski brkati s brojem kupaca goriva.

“Meni u Mercedesa stane 1200 litara, ja s njim dođem do Njemačke bez problema”, otkriva nam Vojin Radović.
Zatekli smo ga na odmorištu Prokljan kako, zajedno s kolegom Bojanom Bubanjom, na parkiralištu priprema ručak. Na malom plinskom kuhalu su zamirisale kobasice i jaja.

“Snalazimo se, nema luksuza u životu nas šofera”, kaže Vojin, dok Bojan pokušava kartonskim stranicama očuvati vatru kuhala između dva kamiona.

“Skupo je kod vas, katastrofa, a vidim i da ide sve skuplje!”, kaže Vojin, kojemu su, dodaje, “i đed i otac bili šoferi”, a on sam već ima 14 godina iskustva.

“Nekad smo i ja i Bojan vozili kipere, kad su ono Rusi masovno ulagali i gradili u Crnoj Gori. Al’ sad je taj zamah malo stao, pa vozimo put Njemačke, Poljske, cinkov koncentrat iz rudnika ugljena Pljevlja”, pričaju nam Crnogorci.
“Ako vas tješi, u nas su iste cijene kao i kod vas, a standard duplo slabiji. Evo, mi šoferi imamo osnovicu 200 do 250 eura, a u vas je 400 i više”, kaže.

Kroz Hrvatsku idu isključivo autocestom, izgubljeno vrijeme se ne bi moglo pravdati sitnim uštedama s obzirom na duljinu relacija koje “pokrivaju”, a iz iskustva nude i savjet: “Možda bi naftne kompanije ovdje mogle razmisliti o bonusima na određenu količinu goriva. Recimo, u Češkoj i nekim dijelovima Njemačke, na 1000 litara dobiješ još 75 litara besplatno. Onda, negdje imaš besplatan ručak ili večeru ako kod njih točiš... Oca mu jebem, pa nije to tako teško smisliti, samo ako želiš privući mušterije”, kažu naši sugovornici, inače iz Berana, sa sjeveroistoka Crne Gore.

Skidanje svima paše

Vozači kamiona na koje smo naišli - a vjerujte, doslovno smo ih lovili, gotovo i zaustavljali, toliko su rijetka pojava na odmorištima južno od skretanja za Bosiljevo! - redom rade za veće tvrtke, koje upošljavaju veći broj vozača i očito imaju svoju računicu vožnje autocestom. No, i “veliki” imaju svoju logiku štednje. Čak i ako “toče” na benzinskim crpkama uz autocestu.

“Ako se vraćam s juga prema sjeveru prazan, a to je nažalost gotovo pa redovita pojava, jer se očito ništa s juga Hrvatske ne prodaje na sjever, onda mi gazde kažu da se skinem s autoceste. Pa idem starom cestom, preko Knina. A kad idem dolje, u Dalmaciju, onda idem autocestom, jer sam pun, a robu treba dostaviti na vrijeme”, otkriva nam “male tajne” Zlatko iz Kutine, kojeg od mirovine dijeli tek nešto više od dvije godine.

Što se tiče cijena i prometnosti, ovaj iskusni vozač, koji je svakog tjedna i u Sloveniji te Italiji, kaže: “U Italiji za jedan dan na autocesti vidim auta i kamiona koliko ovdje na A1 u godini dana. Italija jest veća i naseljenija zemlja od nas, ali naravno da nije stvar samo u tome. Naša je autocesta neiskorištena!”, veli nam Zlatko, profesionalni vozač od 1978., a u špediciji od 1992. godine.

“I nemojte me više ništa pitati o cijenama benzina i cestarini, to neka brinu gazde, jer 99 posto nas vozača je na osnovici od oko 3000 kuna. To napišite! Ali, koga briga za nas...”, pomalo će sjetnim glasom “iskusnjara” iz Kutine.

No, to nije jedini razlog zašto jedva čeka mirovinu.
“Nikad luđih vozača nije bilo na cesti, stvarno ne znam kako to danas dijele vozačke. Svako malo mi se netko ubacuje, nabija na ‘leđa’, moram paziti da ne ubijem i njih i sebe. A ovu mrcinu nije tako lako zaustavit!”, govori i vrti glavom.

Nema Zlatko vremena slušati izlaganja profesora Ivana Dadića sa zagrebačkog Fakulteta prometa, ali slaže se s njim da bi uvođenje vinjeta, kao u Sloveniji ili Italiji, i eventualno gradiranje cjenika, sigurno povećalo promet.
“Pa barem je danas sve automatizirano, to ne bi puno koštalo, a diglo bi promet”, kaže.

Gdje me ovo vodi? U Njemačku!

Ništa brojniji od kamiona na autocesti nisu ni kombiji s natpisom “prijevoz za osobne potrebe”. Ipak, na odmorištu Nadin u smjeru sjevera zastali su - dečki iz Siska. Njih trojica. Posao ih je odveo - na Korčulu. Rade kao zidari, postavljaju klime, centralno grijanje, ma što god treba. Vraćaju se autocestom, ali samo do Udbine, onda će se prebaciti na staru cestu. Ne treba ni pitati zašto.

“Ipak je to dalek put, pa smo išli dijelom autocestom, ali nećemo cijelom dužinom, znate kako je, pazi se na svaku kunu”, priča nam Mario Režić. Pa otkud zidari i majstori iz Siska na Korčuli?

“Valjda smo povoljniji. Mi smo sretni da ima posla, znate kako je u Sisku, otišla željezara, sad i rafinerija”, sliježe ramenima Mario Režić.

Njegovog mlađeg kolegu pitamo što misli o poskupljenjima cestarine i benzina, kamo to vodi?
“Sve mi se čini da mene sve to vodi ravno u Njemačku”, oporo se smješka Marsel Bećirović.
Zna čovjek čitati znakove, iako na prvi pogled takvog nema na čitavoj autocesti.

HRVOJE PRNJAK
SNIMA PAUN PAUNOVIĆ / CROPIX


Kamiona tek 14 posto

Prema posljednjim, doduše neažuriranim, podacima ASECAP-a (Europsko udruženje koncesijskih društava za autoceste i objekte s naplatom cestarine), Hrvatska je prema prosjeku dnevnog prometa autocestama na dnu tablice dvadesetak europskih zemalja koje ovo udruženje “pokriva”. S 13.934 vozila dnevno (od čega na “teška” vozila, kamione, tegljače i sl., otpada tek 1657 registiranih) najgori smo u Europi. Ispred nas su Nizozemska (15.807 vozila u prosjeku), Portugal, Španjolska (17.324), Italija, Mađarska (25.338), Francuska, Austrija (34.200), dok o brojkama kakve na svojim autocestama bilježi Grčka (474.675) možemo samo sanjati.

Po podacima HAC-a, promet na A1 je tijekom prva tri mjeseca ove godine čak u blagom porastu u odnosu na isto razdoblje 2014.: tako je u siječnju tom autocestom dnevno prolazilo prosječno 4320 vozila, a u siječnju 2014. 4101 automobil ili kamion. U veljači je izbrojano 4251 vozilo, a u istom mjesecu lanjske godine 4076. U ožujku, prosječno je svakog dana cestarinu na A1 platilo 4539 vozila, dok je u istom mjesecu 2014. istom rutom prošlo 4341 vozilo.

No, ono što brine s poslovne strane je slab interes kamiondžija za vožnju autocestom koja spaja jug sa sjeverom Hrvatske: oni su u siječnju činili tek 12,89 posto ukupnog prometa, u veljači 14,24 posto, a tijekom ožujka 14,43 posto.

Sve gore i gore, a boljeg nema na vidiku

“Ova slika govori više od ičega. Ovo vam je zapravo slika društva. Domaći svit nema novca, stranaca još nema...”, kazuje nam Snježana Rak, poslovotkinja Lukoilove crpke u Vrpolju, dok izlazimo na prazni plato. “Tako vam je od izbijanja krize, a svake godine je sve gore”. Šefica benzinske kaže i kako “vikendom još i ima nešto prometa na crpki, prelije se to i na ponedjeljak, ali zato su utorak, srijeda i četvrtak mrtvi dani”.

Ostalim danima tanka jedino onaj tko se nije sjetio to učiniti prije ulaska na autocestu, ili oni koji se nisu opskrbili slasticama, cigaretama, sokovima, vodom... “Nismo rentabilni, pogotovo ako znate da smo otvoreni 24 sata, ne samo mi, nego i svi ostali, i zaista bi trebalo nešto poduzeti. Možda da, kao u Njemačkoj, cestarine plaćamo kroz tehnički pregled ili tako nešto”, komentira gospođa Rak, a ona je na ovom radnom mjestu već gotovo desetu godinu. “I nisam jedini ženski poslovođa u ovoj tvrtki. Mislim da nas ima gotovo trećina”, pohvalit će se. Besplatna reklama? Neka je, zašto se i druge tvrtke ne bi ugledale na takvu praksu, pa ćemo i njih pohvaliti.
#DALMATINA#AUTOCESTA

Izdvojeno

01. lipanj 2020 11:15