Brate mili, korona je čudna bolest. Nemoš joj ući u štos pa da si božji. Pazi, nakon početne fibre i halucinogenog osjećaja da mi čitava kuća smrdi na, da prostiš, pišalinu, dan kasnije – ništa! Odnosno, skoro ništa. Nejasna bol u ramenima, u vratu, nešto malo mučnine.., to se ne računa. Mogla sam mirne duše, što bi rekla Kraljica Majka, i u kolo. Kako se, međutim, kola ne održavaju u mojoj bližoj ni daljoj okolici, a i nisam kolovozni tip, recimo da sam mogla i u disko. Ali nisam. Kuš u disko u mojim godinama?
No shvatili ste poantu – osjećala sam se skroz dobro. On još bolje! Nakljukan antivirusnom paletom od šest kapsula dnevno, plus antibiotici, plus njegovi redoviti lijekovi, komada pet, taj se samo smijuljio ko lud na brašno. Nit ga šta boli, niti...