Kada bismo se trebali zabrinuti ako djeca pokazuju bezosjećajnost, bešćutnost, pa čak i okrutnost? Čak i tada, možemo li doista prepoznati sposobnost empatije kod malog djeteta? Pitanja su to koja često muče roditelje, odgajatelje ili učitelje. Istraživači tvrde da je empatija nešto što se može razviti i naučiti, piše novosti.rs.
Problem je u tome što previše odraslih vjeruje da su zlostavljanje, okrutnost, neljubaznost ili bezosjećajnost samo razvojna faza, izolirana radnja ili urođeni temperament, a to su velike zablude.
Empatija se uči i što duže čekamo da promijenimo neljubazne ili agresivne postupke svoje djece, to će ta promjena dulje trajati i veći je rizik za njihov pogrešan emocionalni i moralni razvoj.
Dječji psiholog Brian Johnson i ginekolog s iskustvom u genetskim istraživanjima Lori Berdahl napisali su knjigu "Warning Signs: How to Protect Your Kids from Becoming Victims or Perpetrators of Violence and Agression" posvećenu preventivnom djelovanju na djecu kako ne bi postala agresori ili žrtve.
Evo odlomka iz knjige koji je posvećen pokazateljima niske empatije:
"Suosjećanje i dobrota su bit čovječanstva. Empatija je kritična, emocionalna sposobnost da se stavite u tuđu kožu kako biste razumjeli njihove osjećaje i situacije. Djeca to mogu shvatiti kao suosjećanje za ljude kada dožive nesreću. Pošto slaba empatija ili njen nedostatak predstavlja rizik od agresije i nasilja, neophodno je usaditi empatiju pojedincu još tijekom djetinjstva. Možda neočekivano, ali empatija djecu također štiti od toga da postanu žrtve.
Mala djeca često ne pokazuju empatiju, jer se ona razvija postupno kako odrastaju. Međutim, postoji nekoliko pokazatelja niske empatije kod starijih osnovnoškolaca i srednjoškolaca:
Ne pokazuju suosjećanje prema ljudima ili likovima u filmu, seriji koji pate, niti im je stalo ili im je žao zbog tuđe nevolje, tuge ili nesreće. Na primjer, kada netko padne i ozlijedi se, dijete ne pokazuje interes i zabrinutost, već se smije umjesto da pita je li ta osoba dobro.
Uglavnom su neosjetljivi na potrebe drugih; na primjer, može se dogoditi da gledaju nekoga tko očito treba pomoć, ali ne čine ništa.
Bezobzirani su ili nemaju obzira prema osjećajima drugih ljudi; kada vide da je netko uznemiren, dijete to ignorira i ne pita što je.
Ne daju komplimente drugima (a iskreni komplimenti pokazuju sposobnost zapažanja što drugi ljudi rade i daju im pozitivnu povratnu informaciju).
Ne slušaju druge dok govore, što ukazuje na nedostatak interesa za tuđe ideje, situacije ili osjećaje.
"Roditelji i drugi odrasli mogu učiti djecu empatiji baš kao što ih uče pisati, čitati i računati. Zapamtite da oštro kažnjavanje koči razvoj empatije, kao i promatranje odraslih koji toleriraju maltretiranje.
Djeci je potrebna naša stalna toplina, pažnja i ljubaznost da razvijaju empatiju, od osjetljive brige za njih u ranom djetinjstvu do slušanja kada izražavaju emocije tijekom odrastanja", pišu autori spomenute knjige.