- Nema više zagorski derneka, ko je moga davno je uteka!‘ - samo je jedan od bisera narodne mudrosti, što ga je u svoju, 780 stranica veliku knjigu – ko u babinu škrinju – spremio za sva svoja pokoljenja Mate Rajčić iz Nevesta.
Da je čeljade, kad mu padne na um otvori, pa da se iz nje napoji mudrosti i lipote, ki ladne vode s gusterne. One koju su ostavljali kada su još 50-ih godina prošlog stoljeća naši Unešićani – i ini Zagorani – odlazili put Kaštela, Splita i Solina, baš onako kako je Mate zapisao da se i u ženskoj ojkalici pivalo – ‘Dođi dragi, makar bija tele, pa me vodi, doli u Kaštele!‘ Ili bi bolje bilo reći treskavici, barem onako kako ju je Mate zapisa – ‘Treskavicu tresni Mande strina, neka ječi Moseć i Promina!.‘