Goran Prizmić Bata sa sjetom ovih dana promatra ljude koji stižu u Velu Luku, u njegovu konobu Bata, koja je otkad postoji, bila otvorena za sve Oliverove prijatelje, ljude dobre volje i pjevačeve obožavatelje.
Neumorno i s velikim smiješkom na licu Oliverov prijatelj sluša znatiželjne prolaznike, goste malog mjesta na otoku, u čijem društvu i sam uživa dok prepričava priče, anegdote koje je doživio tijekom četiri desetljeća druženja s njime.
Već su dvije godine prošle otkad mu mobitel šuti na Oliverovo ime, nema dobro znanog glasa koji bi mu se javio kako bi vrišteći od smijeha prepričao vic ili bi pak samo nazvao da čuje komentar na neki njegov koncert ili pjesmu koju je snimao. Svoj dolazak nikad ne bi najavljivao, govori Bata ispijajući kavu, iznenadivši nas...