Njihove priče vrijedi pročitati, Damir: Prvo san se mora pomirit s tim da više ne vidim, a onda da će me svi sažaljevat; Ivan: Udarim u čovjeka na Rivi, a on meni "Kao da me niste ni vidjeli"

U Hrvatskoj živi više od šest tisuća slijepih osoba. Iako kao društvo u cjelini danas sve bolje reagiramo na prava onih koje ubrajamo u manjine, do njihove potpune inkluzije; konkretno, onih koji ne vide ili vide slabo - u normalan život, kolotečinu, proteći će puno vode. Interesantno je da čak ni oni koji se brinu za zdravlje naših očiju - okulisti, oftalmolozi, na fakultetima ne uče kako pomoći slijepoj i slabovidnoj osobi u kretanju, kako joj prići?!

A to kako prići onome tko ne vidi, zapravo je najlakše, i to se nigdje ne uči, jer tako prilazimo i svima drugima, samo treba preskočiti barijere u našim glavama, kao što ih slijepi svakodnevno preskaču u svijetu koji smo mi koji vidimo sebično skrojili po našoj mjeri.

Pročitajte priče dviju slijepih osoba, te peda...