StoryEditor
ŽivotIRANSKI ZET

‘Mogu vas pozvati na ručak, iako ne žele da dođete ili nemaju hrane koju bi ponudili!‘: Hrvat nam priča o uzbudljivom životu u zemlji svoje supruge

12. siječnja 2021. - 20:00
Ivan Đogić u pustinjskom gradiću Tabasu

Mrska korona epidemija donosi i neke plodove: Zagrepčaninu Ivanu Đogiću (35) dala je slobodno vrijeme da napiše knjigu koja će koncem siječnja izaći iz tiska pod nazivom "Iran u prezentu".

Zanimljivosti štiva dodaje činjenica da autor već tri godine živi u toj zemlji, a vrijeme karantene proveo je u blizini granice s Afganistanom, pišući knjigu u "skromnom blatnom selu", zbog besposlice u turističkoj sezoni koja mu je zbog korone u potpunosti propala.

- Bavim se razvojnim projektima u turizmu, ali radim i kao turistički vodič po Iranu, prvenstveno za posjetitelje iz zemalja bivše Jugoslavije – kaže ovaj inženjer agronomije po struci, sa diplomom zagrebačkog fakulteta.

- Knjigu sam počeo pisati kao svojevrstan nastavak posla turističkog vodiča jer onako kako turiste u obilascima upoznajem s iranskom kulturom, povijesti i svakodnevicom, tako sam još opširnije napravio kroz knjigu.

Objavljujući redovito na svojoj Facebook stranici osjetio sam da kod "zapadnog" čitatelja postoji velika znatiželja o tome što je zaista Iran i kad se pojavila korona pomislio sam da je ovo najbolje vrijeme za pisanje i upoznavanje šireg čitateljstva sa zemljom u kojoj živim – veli Ivan.

image
Ivan u tipičnom krajoliku polupustinjskog iranskog platoa

Naš se zemljak skrasio u Esfahanu, sa suprugom Faribom, Irankom koju je tamo upoznao.

Jako ga inspiriraju knjige kao što su "Danci i stranci" ili "Propuh, papuče, punica" koje na zabavan način približavaju drugačije kulture, pa su i njegove priče ispričane iz slične vizure.

Najprije, kako ste odlučili živjeti u toj bliskoistočnoj zemlji?

- Privlačila su me daleka putovanja i na jednom od njih sam se zatekao u Iranu, zemlji za koju sam odmah pomislio da ima puno mogućnosti za turistički napredak.

S obzirom da sam u Hrvatskoj radio u turizmu shvatio sam da bih sa stečenim iskustvom i znanjem brže i lakše mogao uspjeti na tržištu koje se tek razvija.

Tada sam primijetio da u Iranu nema razglednica i odlučio da će njihova proizvodnja biti projekt s kojim će započeti moja iranska avantura. Kasnije sam razvio posao turističkog vodiča.

image
Ivan u raskošnom vrtu bogataške kuće u Teheranu

Što Vam se najviše sviđa u gradu u kojem živite?

- Esfahan je grad koji kao veliki muzej na otvorenom svjedoči jednom od najslavnijih razdoblja perzijske povijesti.

U 17. stoljeću je bio jedan od najvećih i najbogatijih gradova na svijetu, a svoju slavu je dugovao povoljnom položaju na Putu svile.

U Esfahanu se mogu vidjeti kraljevske palače omeđene perzijskim vrtovima, prekrasni mostovi, velebni trgovi i džamije, ali istovremeno se mogu osjetiti obrtničko i trgovačko nasljeđe na jednom od najljepših i najvećih svjetskih bazara. Predivan i elegantan grad s velikim prozorom u prošlost.

image
Povijesni lokalitet Perzepolisa

Kakav vam je društveni život, kako vas je primila vaša nova obitelj?

- Supruga i ja često idemo s prijateljima na izlete u planine ili u pustinju, a često posjećujemo i njenu obitelj na istoku zemlje. Iranci su vrlo gostoljubivi i biti stranac u Iranu je vrlo lako.

Iranci slobodno vrijeme provode u krugu obitelji i prijatelja. Nisu individualisti i koncept "privatnosti" razvijenih zapadnih zemalja bi većini njih bio vrlo mrzak.

Žele biti u društvu pa koriste svaku priliku da se okupe na zajedničkoj večeri, da odu na jednodnevni piknik ili višednevno putovanje na kojem će onda svaki dan raditi piknik. Rasprostiranje deke, roštilj i loptanje su najpopularniji način zabave.

Taj način zabave je i meni prirastao srcu pa se iskreno veselim svaki put kad natovarimo automobil i odemo na neku poljanu kuhati čaj u čađavom mirisnom čajniku.

image
Kampiranje u blizini kurdskog sela u kojem je krov svake kuće terasa kuće iznad nje

Na što vam se najteže bilo naviknuti?

- Iran je zemlja izrazito mediteranskog mentaliteta ljudi i koliko god opuštenost i život bez stresa djelovali privlačno, raditi u Iranu je u usporedbi s Europom prilično drugačije, usudit ću se reći neprofesionalnije i, po mom mišljenju, puno presporo.

Kulturološke razlike su velike, ali ne tolike koliko bismo mislili. Smatram da veće kulturološke razlike postoje između Hrvatske i skandinavskih zemalja, nego između Hrvatske i Irana.

Kako funkcionira državna uprava, administracija?

- Iranska administracija je zamorna i nikad se više neću žaliti na sporost hrvatske. Dugo traje, nepredvidiva je, stoga i podložna improvizaciji.

Jednom mi je prilikom za produženje radne dozvole bilo odobreno novih šest mjeseci. Hodajući hodnikom dvojica zaposlenika Ureda za zapošljavanje su me pozvala da s njima popijem čaj.

image
Raskošan interijer bogataške kuće u Esfahanu s tipičnim dizajnom 19. stoljeća

Nije mi se dalo piti čaj s nepoznatim ljudima i odgovarati na standardna pitanja "zašto sam se doselio u Iran", no ipak sam prihvatio poziv.

Neobavezno smo čavrljali da bi jedan od njih uzeo moje dokumente i u formularu prekrižio "6 mjeseci" te upisao "12 mjeseci".

Bio je to voditelj odjela kojem sam se svidio i odlučio me nagraditi, čime me je napravio ogromnu uštedu vremena i energije.

U svojoj knjizi pričate o jednoj situaciji kada je turistkinja pohvalila maramu Iranki u prolazu, a ona joj je ponudila na dar, što je ova, na zgražanje vlasnice, prihvatila. Radilo se o uljudnosti, "tarofu". Koji je njegov smisao?

image
Pogled na Nakš-e Džahan u Esfahanu, drugi najveći trg na svijetu

- Tarof bi osobno nazvao društvenim igrokazom pristojnosti čak i kad za njega nema pokrića.

Može se desiti da nas netko pozove na ručak, a da uopće ne želi da dođemo ili čak nema hrane kojom bi nas ponudio. Poziv te osobe je samo pristojnost i od nas se očekuje da na nju pristojno odgovorimo - odbijanjem.

Tarof je pristojnost i međusobno iskazivanje poštovanja, pa je potrebno fino razumijevanje iranske kulture da bi se u njemu ravnopravno sudjelovalo.

Iz europske perspektive je tarof često gubitak vremena, pogotovo kad se dešava u poslu, ali on Irance čini drugačijima i vrlo simpatičnima.

Suprugin ujak kad sjedne za volan automobila prvo se okrene svima koji sjede na stražnjem sjedalu i ispriča im se što im je okrenuo leđa.

Na ovakvu pristojnu "besmislicu" treba jednostavno odgovoriti kako nema problema i da slobodno može početi voziti.

Koliko ste se približili poeziji u zemlji u kojoj iznad svega slave pjesnike?

- Jedan moj prijatelj je zanimljivo konstatirao da Iranci u jednom danu konzumiraju više poezije nego cijela Europa u jednoj godini.

Pjesništvo je dio iranskog identiteta, u svakoj pravoj iranskoj kući nezaobilazno će se naći dvije knjige – Kuran i Hafezova zbirka pjesama "Divan".

Upoznavao sam nepismene ljude koji su napamet znali recitirati zbirke poznatih pjesnika, a upoznavao sam i stare i mlade koji bi sebe predstavljali kao pjesnike, ponosno nastavljajući literarnu tradiciju započetu još prije mnogo stoljeća.

Često se na televiziji mogu vidjeti simpatične zajedničke večeri poezije, pri čemu iranski vrhovni vođa ugošćuje neke od najpoznatijih suvremenih poeta.

Poezija je prisutna u svakodnevnom životu: nekoć su liječnici svojim pacijentima medicinske nalaze pisali u stihovima kako bi ih ovi lakše upamtili, ali i kako bi im znanost i medicinu učinili zabavnijima.

Naratori dokumentarne filmove često recitiraju u poeziji, navijači suprostavljenih nogometnih klubova skandiraju svoje navijačke provokacije u stihovima i međusobno se' 'vrijeđaju'' na načine koji ne da nisu uvredljivi, već su i beskrajno simpatični.

Moj perzijski jezik nije na razini da čitam poeziju a i nemam za nju interesa. Više me zanimaju perzijske minijature, rukotvorine, mitologija i povijest.

image
Pogled na Nakš-e Džahan u Esfahanu, drugi najveći trg na svijetu

Na iranskom selu ste se pomalo bavili i svojom strukom, obrađivali ste zemlju. Kako izgleda život seljaka?

- Tijekom COVID karantene u ožujku bio sam u pustinjskom selu supruginog djeda gdje sam započeo pisati knjigu, i pomagao djedu u poljoprivredi.

Područje istočnog Irana je poznato po žutiki, malom crvenom bobičastom voću koje se najviše koristi u dekoraciji jela.

Riječ je o skromnom i vrlo romantičnom polupustinjskom krajoliku nepreglednih valovitih brežuljaka s vrlo rijetkom vegetacijom koja nikad ne prelazi visinu koljena.

Voda je svugdje ključ života, a njezina vrijednost pogotovo je vidljiva u pustinji. Iranci su razvili specifičan sustav koji se zove "kanat", kao međusobno povezane bunare koji kroz jedan zajednički horizontalni tunel potiču podzemnu vodu da teče prema selu ili poljoprivrednom zemljištu.

Mogu biti dugi desetke kilometara. Na taj način su dobili vodu koja kontinuirano teče, naš red za navodnjavanje je samo četvrtkom od 16 do 19 sati.

Kanati su omogućili razvoj života na mjestima na kojima bi to inače bilo nezamislivo, zahvaljujući njima razvili su se poznati perzijski vrtovi, a onda i glavni motivi u dizajnu, arhitekturi, umjetnosti, tepisima....

image
Egzotika pustinjskih sela, palmi i ogoljelih planina

Što Vas najčešće Iranci pitaju o Hrvatskoj?

- Najčešće me pitaju je li život bolji u Hrvatskoj ili u Iranu. Često im nije jasno zašto bi se netko iz Europe doselio u zemlju iz koje mnogi žele iseliti.

U takvim situacijama često lažem pa kažem da jako puno zarađujem jer je to jedini razlog koji im ima smisla. Da im kažem istinu da sam se doselio ponajviše iz zabave i u potrazi za nečim novim, to ne bi razumjeli.

Pitaju me i o uspješnim hrvatskim nogometnim trenerima koji su u Iranu napravili velike i vrlo uspješne karijere.

Branko Ivanković je najveća legenda, Ćiro je dugo godina bio u Iranu, a od "Hajdukovaca" Igor Štimac. On je bio trener Esfahana, klub se zove Sepahan. Trenutno je Kranjčar trener mlade reprezentacije, a Dragan Skočić je izbornik seniorske reprezentacije.

Život Iranaca ograničen je mnogim restrikcijama, kako ste to prihvatili?

- Restrikcije u nesekularnoj državi postoje i na svim građanima je da ih prihvate.

Alkohol je zabranjen, druženje muškaraca i žena ograničeno, žene moraju nositi hidžab, otvoreno kritiziranje političke vlasti je kažnjivo.

Mnoga pravila su iz zapadne perspektive neshvatljiva, no postoji i druga strana medalje koju proučavam već tri godine i sve više uviđam razloge zašto su kultura i obrasci ponašanja drugačiji nego u zapadnom svijetu.

Splet je to različitih okolnosti povijesti, islama, tradicije, inata, ponosa, politike... Meni restrikcije ne igraju veliku ulogu, ono što životom u Iranu dobijam puno je više od onog što gubim.

Ali, lako je meni pričati iz perspektive bijelog muškarca koji ima sigurnost putovnice države EU i svakog se dana može vratiti kući.

Činjenica je da žene imaju mnoge otežavajuće okolnosti jer je u tradicionalnom iranskom društvu ipak muškarac na prvom mjestu.

image
Noćna romantika palača u gradu Kašanu

Kakve su Iranke koje Vi poznajete? Koliko se njihov položaj modernizira?

- Iako poznajem žene koje pripadaju srednje visokom gradskom sloju, kroz brojna putovanja sam se upoznao s onim vrlo tradicionalnim Iranom i obitelji.

Trendovi se mijenjaju, pa se i Iran modernizira, ali podređen položaj žena korijene vuče prvenstveno iz tradicije, a ne iz političkih zakona moderne republike.

Vlast je ozakonila obrasce ponašanja koji su postojali stotinama i tisućama godina. No, u doba interneta i utjecaja globalnog društva vidljiv je velik pomak pa se neka stroga pravila od prije desetak godina danas dobrim dijelom ignoriraju i ne doživljavaju.

Nema dvojbe da će se takav trend nastaviti i da će svakim danom Iran postajati sve "zapadniji".

Čime se bavi Vaša žena? Sviđa li joj se Hrvatska?

- Zajedno se bavimo turizmom, trenutno pohađa online iranski tečaj za turističkog vodiča i intenzivno uči hrvatski jezik kako bismo što spremnije dočekali povratak gostiju nakon epidemije.

U Hrvatskoj joj se sviđa mir i umjerenost ljudi, ograniziranost i čistoća gradova. Sviđa joj se raznolikost hrane.

Ne sviđaju joj se neka pravila ponašanja, protokolarnost odnosa i uvijek se boji da će nešto krivo reći ili napraviti.

U normalnim okolnostima u Hrvatsku dolazimo svako ljeto, a ponekad za Božić. Budući da Iran ima proljetnu i jesensku turističku sezonu ljeta koristimo za produženi godišnji odmor na Jadranu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

14. siječanj 2021 20:05