Jedan je život. Poseban. Jedinstven, sa svim plimama i osekama koje nam dolaze. Samo je vaš.
I nije sve cvijeće, pojave se problemi. Ponekad nas iznenade, na neke se i naviknemo, neki nas dovedu do ruba.
Ali, nikad, nikad, nikad ne i preko ruba.
Zašto? Zato što svaki problem svoje rješenje ima!
- I to ne samo jedno rješenje, već više njih - optimističan je profesor Ivan Urlić, naš poznati psihijatar, koji se u svojoj karijeri susreo s mukama baš svih vrsta i težina.
Povod našem razgovoru bio je izuzetno dramatičan događaj na Markovu trgu.
- U današnjem žalosnom događaju ima ulogu i način i mjesto gdje se čin odigrao, što sugerira potrebu za porukom - protestom, upozorenjem, vapajem... - pojasnio nam je psihijatar, dodajući da su čest poticaj za promišljanje suicida kriza, bolest, starost i usamljenost, ali i "gubitak osjećaja smisla".
Prepoznavanje prvih signala kod osoba koje razmišljaju o oduzimanju života je problem s kojim se medicina muči.
- Vrlo često te osobe koje su u krizi sa smislom života i mogućnošću trpljenja daju signale - veli nam profesor Urlić.
- Signali mogu biti verbalni, pa ćete čuti: "Ovakav život nema smisla" ili: "Ovo je patnja bez kraja", ali mogu biti i neverbalni, tada osoba mijenja raspoloženje i ponašanje. Recimo, od veseljaka dobijete utučenu osobu ispred sebe ili hiperaktivca. On na taj način bježi od tegoba kojima ne vidi rješenja - objašnjava nam neuropsihijatar.
Suicidalne i depresivne osobe u Hrvatskoj savjetodavnu pomoć mogu dobiti na više mjesta, a postoji i nekoliko telefonskih brojeva na kojima mogu zatražiti za psihološku pomoć:
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01 2376 335 (radi od 0 do 24 sata)
Plavi telefon: 01/4833888 (plavi-telefon@zg.t-com.hr)
Psihološki centar TESA: 01/4828888 (psiho.pomoc@tesa.hr)
Važno je približiti se takvoj osobi i ponuditi joj "uho".
- Recite: "Vidim da si drugačiji nego što te znam, pod opterećenjem si, možda ti mogu pomoći", ponudite pomoć, utjehu, ponudite možda i kontakt stručne osobe. U diskreciji, naravno - napominje dr. Urlić.
Ako ste promislili da je broj samoubojstava u porastu, u pravu ste, nažalost sve ih je više. Pitali smo zašto, navikli gledati svijet kroz ružičaste naočale, nesvjesni da oko nas žive oni koji tu mogućnost nemaju.
- Teško je dati jasan odgovor, vjerojatno je razlog u tome što je još prije dvije generacije život bio poprilično pravocrtan, a sada smo pod "navalama" sa svih strana, navale informacija, ovisnosti o mobitelu koji nam je postao, doslovno, dodatan organ našeg organizma. Sve to utječe na našu percepciju života na planetu i svakog pojedinca, a osam nas je milijardi - veli nam psihijatar i dodaje:
- I taj demografski podatak utječe i mijenja odnose dionicima naše svakodnevice. Činjenica je da se nakon Drugog svjetskog rata do ovih ratova danas u Europi živjelo mirno, uz neke povremene krize živjeli smo uljuljani u relativan mir. Imali smo osjećaj da je sve "u okviru", koji se da kontrolirati, život je bio predvidljiv. Sada je sve poljuljano! Prvo ekonomska kriza, pa pandemija, sad ratovi, Ukrajina, Gaza, borba za naoružanje... Čovjek se zapita koliko želi voditi život bez saveznika, bez energije, i koji je smisao cijele te priče - veli nam profesor Urlić.
I tim promišljanjem stižemo na područje religije. U kakofoniji svih užasa glas religije, nažalost, često se izgubi... Ali, ne odustajte, poslušajte! Samo smo zrnce pijeska na plaži, ali sve što se događa jednom od nas - događa se i drugima. Nismo sami! Ne zaboravite da smo samo ljudi, ljudi koji imaju pravo na grešku. Nađite i okružite se dobrohotnima, onima koji su voljni saslušati vas, okružite se prijateljima koji će vas saslušati. To je prvi korak. A korak po korak - stiže se do rješenja!
- Ono što ne vidimo u jednom trenutku - ne znači da ne postoji! Budite strpljivi, dajte sebi vremena, taj način nije jedini način! Svoje velike životne probleme ne smijete iznositi pred svoj vlastiti prijeki sud, svačiji život ima vrijednost, svačiji život ima vlastito značenje i poimanje - naglašava psihijatar.
Svake minute u svijetu dvije osobe izvrše suicid, što čini oko milijun ljudi godišnje! Na ove brojke treba dodati i pokušaje suicida za koje se procjenjuje da na jedan izvršeni suicid ide 20 pokušaja! Bliski ljudi koji ostaju nakon gubitka šokirani su događajem te se pitaju jesu li mogli prepoznati osobu u patnji i riziku od suicida i pomoći joj. Postoje određeni čimbenici rizika, kao i postupci kojima možemo pomoći sebi te drugima u stanju krize i suicidalnih namjera, pišu u Psihološkom centru Tesa, te dalje navode:
Rizične skupine karakteriziraju:
– prethodni pokušaji samoubojstva
– depresija ili zloporaba alkohola i droga
– obiteljska povijest mentalnih poremećaja, zloporabe droga ili samoubojstva
– stresne situacije i gubici
– laka dostupnost oružja
– poznavanje osoba koje su počinile samoubojstvo
Osjećaji:
-umor
-osamljenost
-potištenost
-uplašenost
-ljutnja
-strah
– beznađe
– nevoljenost
Preporuke ako razgovarate s nekim tko se osjeća depresivno ili razmišlja o samoubojstvu:
– nemojte obećavati da ćete to držati u tajnosti
– postavljajte pitanja i nemojte nuditi odgovore
– slušajte bez davanja savjeta
– ne osuđujte ga
– pitajte ga što ga mu je ranije pomagalo kako bi mu omogućili da sam pokuša smisliti rješenje
– pomozite mu pronaći stručnu pomoć
– ponudite da ćete ga otpratiti do stručnjaka
– pripremite se da će osoba možda reagirati ljuto ili se povući
Ako se sami osjećate potišteno ili razmišljate o samoubojstvu:
-Recite nekome kome vjerujete što Vam se događa
-Nastojte se okružiti ljudima koji su brižni
-Nastojte se okružiti ljudima koji razmišljaju pozitivno
-Zamolite nekoga da Vam pomogne razumijeti što Vam se događa
-Pronađite stručnu osobu i otvoreno s njom razgovarajte o svojim osjećajima
-Sklonite od sebe bilo kakvo sredstvo s kojim biste se mogli ubiti, prvenstveno oštre i druge opasne predmete ili oružjeako pijete neke lijekove, dajte ih osobi kojoj vjerujete i neka Vam ona daje samo dnevnu dozu
-Nemojte piti alkohol niti uzimati lijekove koji vam nisu nužni
-Izbjegavajte se baviti aktivnostima u kojima se osjećate neuspješno ili koje su za Vas zahtjevne
-Postavite si male ciljeve koje vjerojatno možete postići
-Radite na svojim ciljevima polako, korak po korak
-Napišite si dnevni raspored i svakako ga se pridržavajte
-Odredite koje stvari su Vam najvažnije za napraviti
-Kada nešto napravite, prekrižite to na rasporedu
-U dnevni raspored uključite barem dva razdoblja od 30 minuta u kojima ćete se baviti aktivnostima u kojima ste nekada uživali, poput slušanja glazbe, sviranja nekog instrumenta, meditiranja, čitanja knjige ili časopisa, pletenja, šivanja, kupanja, pisanja, odlaska u kupovinu, igranja neke igre, gledanja najdražih filmova s video-kazeta ili DVD-a, vrtlarenja, igranja s kućnim ljubimcem, sudjelovanja u nekom hobiju, vožnje ili šetnje
-Brinite za svoje vlastito zdravlje. Jedite zdravu i dobro uravnoteženu prehranu. Nemojte preskakati obroke. Odspavajte si koliko Vam je potrebno. Svaki dan jednom ili dva puta prošećite
-Svakako barem 30 minuta dnevno provedite na suncu. Sunčevo svjetlo je dobro za svakoga tko se osjeća potišteno (ne samo za ljude sa sezonskim afektivnim poremećajem).
-Iako baš i ne osjećate želju za društvom, razgovarajte s drugim ljudima. O kojoj god temi razgovarali, time smanjujete svoju izoliranost što Vam može pomoći.
-Zapamtite da, koliko god se loše osjećali, to stanje nije trajno. Potražite podršku da premostite to stanje krize.
