Gotovo svi ih volimo, mogu se jesti sirove, u salatama, u juhama, varivima, pečene, u umacima, sušene, u sokovima, sendvičima... Rajčice se smatraju supernamirnicom. Sadrže likopen i još oko deset tisuća korisnih sastojaka koji povoljno djeluju na naše zdravlje. Likopen je među najjačim prirodnim antioksidansima, ujedno zaslužan za crvenu boju rajčice, štiti tijelo od slobodnih radikala, a rajčica ga sadrži više nego ijedna druga biljka, piše Živim.
Likopen usporava rast stanica raka, također može sniziti kolesterol pa tako pomaže u očuvanju zdravlja srca i krvnih žila. Zanimljivo je da se količina likopena ne smanjuje termičkom obradom, dapače povećava se, pa su najbolji izvori likopena kuhana jela od rajčice.
Ljekovito djelovanje imaju zahvaljujući vitaminu C, karotenu, vitaminu B1, a sadrže i vitamin E. Uz vitamine u plodovima su i značajne količine mangana, željeza i bakra. Sok od rajčice snižava krvni tlak, a povećava izlučivanje želučanih i crijevnih sokova, što pomaže u boljoj probavi. Preporučuje se u dijetama oboljelih od reumatičnih bolesti, gihta te srčanih i bubrežnih bolesti. Rajčice spadaju u porodicu pomoćnica (lat. Solanaceae), s krumpirom, patlidžanom, paprikom i mnogim drugim biljkama. Sadrže alkaloide, tvar koju neki loše podnose.
Lako ju je uzgojiti
Rajčicu je vrlo lako uzgojiti i u vrtu i na terasi u tegli. Traži sunčanu stranu i mnogo vode te redovito uklanjanje mladih izdanaka kako bi se biljka razvila i dala mnogo plodova. Biljku je potrebno vezati uz štap ili mrežu kako plodovi ne bi povukli stabljiku prema dolje i slomili je. Najčešće nema dileme zašto bi trebalo posaditi rajčicu, ali ima dileme koju vrstu odabrati. Naime, postoji nebrojeno mnogo vrsta rajčica, a iz godine u godinu brojne sorte rajčica nastaju u biotehnološkim laboratorijima. Tako smo dobili rajčice novih boja, oblika, mirisa i okusa, pa čak i različitog sastava antioksidansa. Primjerice, u laboratorijima Sveučilišta Oregon nastala je plavo-ljubičasta rajčica indigo rose, koja je pojačana antioksidansima i reklamiraju je kao “rajčicu protiv raka”. Sve uobičajenije postaju i žute rajčice, kojih ranije kod nas nije bilo. Među sadnicama su najviše zastupljene sorte volovsko srce, jabučar krupni, zagrebački rani, visoki amerikanac, floridade, crni šljivar, krumpiraš, moneymaker, sun ray, tumbler, black berry i dr.
Najpoznatije vrste
DOMAĆE RAJČICE, BEEFSTEAK RAJČICE ILI COEUR DE BOEUF
Sorta velikih rajčica od oko 200 grama. Znaju biti valovitog oblika te imaju tanku kožu i mesnato središte s vrlo malo sjemenki. Ponekad je zelenkasta pri stabljici, sočna i mesnata. Može se koristiti za pripremu umaka, ali ih možemo i puniti, peći ili jesti u salati. Odlikuje se jedinstvenim mirisom i okusom koji nam je svima poznat još iz djetinjstva pa ovu sortu često smatramo pravom domaćom rajčicom. Biljci treba dosta prostora i potporanj (kolac, mreža) te redovito zalijevanje (ne dopustite da lišće uvene). Vlaga će ujedno spriječiti pucanje plodova, no i raspuknute volimo jer je ovoj sorti teško odoljeti zbog zamamnog mirisa i okusa. Kao i kod većine rajčica, uklanjanje ranih izdanaka potaknut će rast i više plodova. Ovu omiljenu sortu rajčica volimo u sendvičima, u šalši, u salatama, s drugim povrćem, u juhama. Ako ih pečemo, još se više poboljšava njihov zadivljujući okus, a najčešće ih jedemo same, s maslinovim uljem i bosiljkom. Najbolje ih je čuvati na sobnoj temperaturi, također ih možete držati u hladnjaku kako biste usporili propadanje, iako ćete im tako prigušiti okus. Ako ih imate puno i želite ih duže čuvati, možete ih i osušiti.
RAJČICE SAN MARZANO, DUGULJASTE RAJČICE, ŠLJIVARICE
Još jedna stara vrsta rajčice, duguljastog oblika i mesnatog središta bez puno sjemenki. Ime su dobile po mjestu San Marzano u okolici Napulja. Naročit okus - jak, slatki i manje kiseo - daje im blizina mora i male temperaturne razlike tijekom godine. Najbolji umaci od rajčice dobivaju se upravo od ove vrste, kao i juhe. Osim toga mogu se zapeći u pećnici s krušnim mrvicama, kaparima, sirom... Duguljasta rajčica, šljivarica, volovsko srce za sadnju traži dublje rupe, a plod je duguljast, odličan i za kuhanje i za sušenje. Slatka je i vrlo intenzivne arome pa se često koristi svježa u salatama. Kada je plod velik i još uvijek malo zelen ili žućkast, već je spreman za branje. Kao i druge sorte, nastavit će sazrijevati čak i kad su ubrane. Ako prerano uberete rajčicu (dok je još vrlo zelena), čuvajte je u papirnatoj vrećici i ostavite nekoliko dana da dozori.
CHERRY RAJČICE
Sitne i jarko crvene boje, rastu u grozdovima, mogu biti okruglog ili duguljastog oblika te imaju izražen miris i okus. Postoje različite vrste sitnih rajčica - od pacchina do piccadillyja, upotrebljavaju se u salatama ili kao dodatak pečenoj ribi i mesu. Također se mogu gratinirati ili karamelizirati u pećnici te dodati kuhanoj tjestenini. Cherry rajčice odlikuju se većom koncentracijom antioksidansa kao što su karotenoidi, flavonoidi i fenolni spojevi, no njihova količina varira. Na primjer, ljubičaste cherry rajčice imaju više antocijana i fenolnih spojeva, dok su narančaste sorte bogate beta-karotenom. Najviše likopena sadrže crvene cherry rajčice. Iako zdrave, kod osjetljivih ljudi cherry rajčice (i općenito rajčice) mogu izazvati alergije i refluks kiseline iz želuca zbog jabučne kiseline u rajčicama. Ove male sočne rajčice najpopularnije su za uzgoj na balkonu. Ako ih sadite na balkonu, pripremite posudu s rupama, na dno stavite kamenčiće ili komadiće cigle kako biste osigurali drenažu i spriječili truljenje korijena. Ako prvi put sadite rajčice, najbolje bi bilo da krenete s presadnicama. Kako rajčica bude rasla i razvijala se, potrebno ju je vezati za štap, koji već pri sadnji stavite uz biljku. Većina recepata s cherry rajčicama uključuju sirove, ali se mogu i kuhati na pari, pirjati ili peći. Kuhanjem se smanjuje količina vitamina C, ali se povećava količina ostalih antioksidansa koje naše tijelo može apsorbirati.
ZELENE RAJČICE
Nije riječ o nezrelim rajčicama, nego o posebnoj sorti koja dozrijeva nešto kasnije, uz manje sunca i topline. Trpkog su i kiselkastog okusa, čvrstog mesa i gotovo uopće nemaju sjemenke. Ne jedu se sirove, a najukusnije su pržene ili čak u obliku marmelade, chutneyja ili konzervirane u ulju. Vrsta zelenih rajčica su i meksički tomatillosi, koji se koriste za pripremu umaka. No, možda iznenađujuće, i nezrele zelene rajčice koriste se u kuhanju u nekim regijama. Na primjer, narezane, posute kukuruznim brašnom i pržene zelene rajčice popularne su u jugoistočnoj Americi. Međutim, nezrele zelene rajčice sadrže još više alkaloida od zrelih, zbog čega su teže probavljive. Mogu uzrokovati probavne probleme kod nekih ljudi pa ih se ne savjetuje jesti sirove. Zelene rajčice su čvrste, lako se režu i - kao i druge sorte - imaju malo kalorija. Također su izvrsne za konzerviranje i pripremu ajvara. Recept je jednostavan, piše Živim.
ŽUTE RAJČICE, GRAPOLO ŽUTA, ZLATNA JABUKA
Ova sorta je žute boje i najčešće se koristi svježa, u salatama. Oni koji pate od alergija na crvene rajčice žute mogu jesti. Također ne izazivaju probleme sa želucem. Smatraju se visokoprinosnom sortom, sredinom sezone s jednog grma može se ubrati 4-5 kg rajčice. Imaju ugodan voćni okus, plodovi nisu podložni pucanju kao kod velikih crvenih rajčica, otporne su na nepovoljne vremenske uvjete, a ubrane traju dosta dugo. Varijacije ove sorte uključuju i srcolike plodove boje lososa, glatke, sjajne i čvrste kože sa sočnom pulpom idealnom za salate, kao i vrste žuta trešnja, zlatna kraljica, žuti tartuf...
