Liječnica iz Dalmacije objasnila sve što vas zanima o mamografiji: kako se radi, koja su ograničenja, koliko zrači...?

Mamografija je zlatni standard u otkrivanju raka dojke zbog jednostavnosti, cijene i korisnosti. Obavlja se na rendgenskom aparatu - mamografu, čiji se rad temelji na korištenju ionizirajućih ili tzv. X-zraka. Može otkriti rak dojke dvije godine prije nego što tumor postane opipljiv, prije pojave bilo kojih znakova ili simptoma bolesti, navodi prim. dr. sc. Ankica Džono Boban, dr. med. spec. javnog zdravstva za Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko neretvanske županije. 

Prilikom snimanja grudi se komprimiraju (stisnu) između dvije ploče na RTG-aparatu kako bi se dobio bolji prikaz tkiva dojke, a istovremeno se koriste i manje doze zračenja. Snimanje se vrši u dva različita smjera, pa je dojku potrebno dva puta komprimirati. Za svaku dojku dobiju se dvije mamografske slike. Pregled je najbolje napraviti prvih deset dana menstruacijskog ciklusa. Žene s implantatima dojke i dalje trebaju redovito obavljati mamografiju.

Probirna mamografija primjenjuje se za rano otkrivanje raka dojke kod zdrave populacije žena koje nemaju probleme s grudima. Rendgensko snimanje obavlja se u dva različita smjera (iz dva različita kuta). Dijagnostička mamografija se koristi kod promjena uočenih na ultrazvučnom pregledu ili kod žena sa simptomima u dojkama ili kod žena koje se liječe od raka dojke. Tomosinteza dojke ili 3D mamografija je nova vrsta mamografije, gdje se dojka jedanput komprimira. Koristi se više rendgenskih zraka manjih doza koje se kreću po dojci, a dobivene slike spajaju se u jednu trodimenzionalnu sliku što može dati jasniji uvid u tkivo dojke.

BIRADS kategorizacija

Mamografske snimke očitava liječnik specijalist medicinske radiologije, a mamografski nalazi očitavaju se prema BIRADS kategorizaciji. Ovakav sustav kategoriziranja nalaza nazvan Breast Imaging Reporting and Data System – skraćeno BIRADS potječe od Amerikanaca. Ova kategorizacija primjenjuje se u očitavanju mamografskih snimaka u Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka dojke, a obuhvaća sljedeće kategorije:

BIRADS 0 –  nejasan nalaz, potrebna dopunska obrada

BIRADS 1 – normalan nalaz

BIRADS 2 – lezija sigurno benignih karakteristika

BIRADS 3 − prisutna abnormalnost neodređene važnosti, koja je vjerojatno benigna

BIRADS 4 – svojstva suspektna na malignost

BIRADS 5 – maligna svojstva

Što mamografija pokazuje?

Mamografija pokazuje različite promjene u tkivu dojke kao što su kalcifikacije, mase te druga abnormalna i sumnjiva područja. Ona ne može dokazati malignitet (zloćudnost) promjene, ali usmjerava na potrebu za dodatnim ispitivanjima. Kalcifikacije su sitne naslage kalcija u tkivu dojke.

Makrokalcifikacije su veće naslage kalcija, koje se obično javljaju kod žena nakon 50-te godine. Posljedica su promjena uzrokovanih starenjem arterija dojki, starim ozljedama ili upalom te su obično nekancerozne naravi. Mikrokalcifikati su sitne naslage kalcija, imaju veću vjerojatnost da budu maligne naravi, ali je za to potrebna daljnja dijagnostička obrada, prvenstveno biopsija. Sljedeća važna promjena koja se na mamogramu može vidjeti naziva se masa. To mogu biti ciste ili čvrsti tumori kao npr. benigni fibroadenomi ili suspektne maligne kvržice.

Pomoću mamografske slike može se procijeniti gustoća tkiva dojke, koja se temelji na raspodjeli žljezdanog i fibroznog tkiva dojke u odnosu na masno tkivo. Veća količina žljezdanog tkiva znači veću gustoću tkiva dojke što može otežavati pronalazak promjena na mamografskim snimkama.

Koja su ograničenja mamografije?

Danas je u svijetu mamografija najbolji test probira za rano otkrivanje raka dojke. Mnogi čibmenici utječu na mamografsko otkrivanje raka: starost i težina osobe, veličina i vrsta tumora, lokacija promjene u dojci, gustoća dojke, vrijeme mamografije unutar menstrualnog ciklusa, kvaliteta mamografske slike, vještina radiologa u čitanju mamografskih nalaza. Ipak mamografija nije svemoguća pa postoje određena ograničenja.

- Moguć je lažno negativan nalaz koji izgleda normalno iako je rak dojke prisutan. Lažno negativni rezultati češći su kod gušćih dojki, a to znači da su češći kod mlađih žena, kod karcinoma koji nisu ovisni o hormonima te kod brzorastuće vrste raka. Ovakvi nalazi dovode do odgode dijagnoze i liječenja.

- I obrnuto, moguć je lažno pozitivan nalaz mamografskog snimanja s abnormalnim promjenama iako nema karcinoma. Ovi nalazi također su češći kod mlađih žena (mlađe od 50  godina), kod žena koje imaju gušće dojke, koje su imale prethodne biopsije dojke, koje imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu te kod žena koje uzimaju hormonsku nadomjesnu terapiju u menopauzi. Dovode do dodatnih nepotrebnih postupaka. Na svakih deset žena koje imaju samo jedan mamogram jedna će imati lažno pozitivan rezultat. Lažno pozitivni rezultati su vjerojatniji kod prvog mamografskog pregleda nego kod ponovljenih pregleda. Osim toga, na mogućnost lažno pozitivnog rezultata može utjecati vještina radiologa u očitavanju nalaza.

- Vrijednost mamografije ovisi i o sveukupnom zdravstvenom stanju žene odnosno boluje li od nekih drugih teških i ozbiljnih bolesti (npr. bolesti srca ili bubrega). Važno je znati da iako mamogrami često mogu pronaći rak dojke koji je premalen da bi se mogao osjetiti, liječenje malog tumora ne znači uvijek da se može izliječiti (npr. brzo rastući ili agresivni rak se možda već proširio).

- Neki karcinomi otkriveni mamografijom, a potom liječeni, nikad ne bi uzrokovali po život opasne promjene. Međutim takvi se karcinomi ne mogu prepoznati niti razlikovati u odnosu na one koji će rasti i širiti se, pa se svi otkriveni karcinomi liječe. To se naziva predijagnosticiranje (overdiagnosis). Ipak predijagnosticiranje nije tako često.

- Mamografija kao dijagnostička metoda nije savršena pa se 10% do 15% karcinoma dojke ne može otkriti ovom metodom. Stoga se kao nadopuna mamografiji preporuča napraviti komplementarni ultrazvučni pregled.

Je li mamografija sigurna?

Tijekom mamografije primjenjuju se male doze zračenja, pa korist od mamografije nadmašuje moguću štetu od izloženosti zračenju. American Cancer Society to je slikovito opisao na sljedeći način: Ukupna doza za tipični mamograf s dva snimanja svake dojke iznosi oko 0,4 milisiverta ili mSv (sivert (Sv) je mjerna jedinica kojom se izražava ekvivalentna doza ionizirajućeg zračenja). Doza zračenja koja se koristi za probirni mamogram obje dojke otprilike je jednaka količini zračenja koju bi žena dobila iz svog prirodnog okruženja tijekom otprilike sedam tjedana. Ljudi u SAD-u obično su izloženi zračenju prosječno u dozi oko 3 mSv svake godine iz svog prirodnog okruženja. (To se naziva pozadinsko zračenje.)