Čim zapušu prve bure i padnu prve kiše, moje se ruke pretvore u brusni papir.
To što mi postane neugodno lakirati nokte, nije najveći problem na svijetu. Ne privlačim pažnju na ispucalu kožu, crvenilo i rane, držim se sa strane. Ruke mi nateknu prilikom ulaska u toplo, na hladnoći otkazuju poslušnost, ispucala i gruba koža postaje ljubičasta.
Imam rukavice, naravno. No i ekstremno osjetljivu kožu.
Zima zaista nije moje vrijeme, a oni sretnici koji dijele moje "boljke", shvatit će me. Jedino što pomaže večernje je "natapanje" ruku u kremi po izboru, dnevno obnavljanje kremicom koja mi je uvijek u torbici. Tijekom godina isprobala sam svu silu proizvoda, a pritom nimalo ne pretjerujem.
One iz ljekarni i drogerija, izmiješane kod kuće i kupljene u biljnim ljekarnama. Od oča...