"Postao je simbol Dalmacije, bez njegovih hajdučkih pjesama Poljud je nezamisliv, gradi mu se spomenik u Trogiru..." - ovim je riječima Giuliano sinoć u programu Radio Dalmacije, u svom večernjem showu, najavio gošću Janju Coce, suprugu neprežaljenog trogirskog tenora Vinka Coce.
"Bio si još dječak kad sam te upoznala, imao si dugu kosu i crnu bradu..." - referirala se Janja Coce na početke poznanstva s Giulianom, koji je kroz osmijeh uzvratio: "Sad se kosa skratila, a brada pobijelila...".
Ispričala je kako je kipar Mate Roščić s puno strasti pristupio izradi Cocinog spomenika.
"Vinko mu je bio idol, pratio je njegove pjesme... Danima je planirao, crtao, usred noći bi se ustajao... Prelistavao, tražio fotografije i ispričao kako mu je bio problem što se Vinko na svakoj slici smije ili pjeva, a ne može tako izraditi spomenik, jer bi to više izgledalo kao karikatura.
Moj prvi dojam, kad je skulptura bila u gipsu, bila je da mi to ne nalikuje na Vinka! Spomenula sam kiparu u razgovoru one starije spomenike, iz 18. ili 19. stoljeća, koji vam se čine tako stvarni, samo što ne progovore..., a on mi je uzvratio da mi se tako čini, jer ja te ljude nisam poznavala. A Vinka poznajem. I onda mi je pomno i stručno objasnio kako se radi i kako to nije fotografija i zašto se meni čini da to nije nalik na Vinka. Uvjerio me je i pristala sam na to i tako je spomenik otišao u klesarsku školu na Brač u izradu, pod njegovim mentorstvom.
Zahvalna sam svima...".
Na temu otkrivanja spomenika je ispričala:
"Spomenik je gotov, postoje dvije ideje gdje bi se mogao postaviti. Kipar želi da sve bude kako treba, uz osvjetljenje, spominje se Park žudika, želja je da Vinkov spomenik bude okrenut da gleda na Čiovo. To je veliki projekt i obiman posao i nadam se da će i biti na dostojnom mjestu".
Ispričala je i kako je prije Jacquesa Houdeka zvala sinom, a sad Petra Šegedina, koji se proslavio u RTL-ovim "Zvijezdama", zove unukom.
Svim je srcem navijala za njega u showu, plakala dok ga je gledala, glasala za njega i animirala sve svoje prijatelje da glasaju za 18-godišnjaka iz Korčule.
Otkrila je i kako je počela njezina romansa s Vinkom Cocom:
"Išli smo u omladinski klub na Čiovu, tamo bi se sastajali, taman počneš plesat... a tata naredio da se u 10 mora biti kući! Ali moralo se poštovat‘.
Uvijek sam volila pjesmu, ples, iako sam ‘gluvaš‘ za pjevat. Došla bi iz Segeta, iz srednje škole, u 7 navečer, pa bi Vinko i ja šetali do 8, čekao bi me na Rivi. Mi bi sad bili skupa bili 50 godina, od 1974. godine".
Je li ti padalo na pamet da bi on mogao jednom postati tako estradno popularan?
"Ja sam se zaljubila jer je predivno pjevao, već je tada pjevao u klapi. Meni bi ljudi znali reć: Vidi, on ti je debel, a ti si se u njega zaljubila jer lipo piva!".
Giuliana je zanimalo kako je izgledala njegova prosidba:
"On me je zaprosio, pa smo išli s njegovom mamom u Split izabrati prsten, pa kod mojih na Drvenik proslavit zaruke. 1977. je išao u vojsku i onda sam ga vjerno čekala, vojska je trajala 14-15 mjeseci."
Na pitanje kakav je bio muž, odgovorila je "Super!".
"Pokaraš se i sve, ali kad dođe noć, uvik se pomiriš...".
Pričala je kako su vodili bogat društven život, kako im je uvijek bila puna kuća:
"Uvijek je bilo veliko društvo, bili smo u kući sa svekrom i svekrvom, koji su isto voljeli sjediti s nama, svekar je bio šaljivdžija, rekli bi: I nama je u ustima gorko, koliko se ovde popušilo! Ali svi su uživali u tim večerima...".
Sjetila se kako je jednom zaboravio njezin rođendan, a sutradan ga kolegica u ACI marini, koja je radila u duty free shopu, pitala kako je bilo na proslavi.
"Vraćam se ja s posla, evo njega s poklonom! Kolegica mu birala parfem, a zezam se ja: Ne važi se danas... Na prvi Dan žena, kad smo prohodali, dobila sam od njega ružu iz njegovog vrta, i danas je imam sačuvanu prešanu. Čuvala sam dugo sva njegova pisma iz vojske...".
Upitana za "tajnu uspješnog braka", Janja Coce je uzvratila:
"Razumijevanje, naći kompromis. To je najvažnije".
Koliko je volio prijatelje i druženje dočarala je epizodom:
"Prijatelj bi nas, na primjer, zvao da friga kumpiriće da dođemo i donesemo jaja, onda bi se tako družili, barem po dva para. Nije bio bitan povod, bilo je bitno da smo skupa. Rijetko smo bili sami doma. Kasnije kad je preuzeo maslinik, stalno bi zvao društvo...".
Na pitanje boli li je manje što ga nema deset godina nakon njegove smrti?
"Kažu da vrijeme liječi rane. To ti ne može nitko izliječit. Nitko ti ne može izbrisat onih 50 godina s njim. Sjednem u auto, uvijek je naštimana Radio Dalmacija, dođe njegova pjesma. Odmah gledam gdje mogu skrenuti i stati, jer suza suzu goni...".
Na pitanje je li istina da mu je Torcida željela prirediti poseban ispraćaj, Janja Coce je odgovorila:
"Predlagali su mi. Netko me je zvao: Hoćete li to i to... Tu je bio pogrebnik, Vinkov brat i ja. Taj moment ja nisam znala ni kako se zovem.... I ispalo je da smo ga odmah sutradan pokopali, šta me i dan danas boli, ne želim imenovati tko je na tome inzistirao... Kao, šta će ti svit po kući, sve te dane... A ovo za vodit na Hajduka, kao, nije on patio od toga, ali poslije mi je bilo žao i dan danas mi je žao.
Ali, eto, opet se to na neki način održalo nakon 15 dana, veličanstveno je bilo, uz sve njegove kolege i obitelj i stvarno sam zahvalna Hajduku, ali žao mi je što se nije održalo prije pokopa" - priznala je Janja Coce u eteru Radio Dalmacije.
Cijeli intervju možete poslušati ovdje: