Voditeljica Lana Gojak Bajt ugostila je poznatu hrvatsku televizijsku i kazališnu glumicu Jelenu Perčin, s kojom je razgovarala o majčinstvu.
Jelena, kao mama četrnaestogodišnje Lote, petogodišnje Maše i trogodišnjeg Jakše itekako je imala što ispričati na ovu temu.
Ugodan razgovor Lana i Jelena započele su uspomenama na djetinjstvo.
"Imala sam zaista idilično djetinjstvo. Odrastala sam na Lopudu u kombinaciji s Konavlima i pamtim ga po velikoj slobodi. Mogli smo se puno družiti i dane provoditi na ulici u igri. Živjeli smo u skladu s prirodom i njenim ritmom. S nama se roditelji nisu igrali, sami smo osmišljavali sadržaj za igru, za razliku od danas, gdje je roditelj sve više uključen, i mora djetetu osmisliti zanimaciju“ - ustvrdila je Jelena.
Jelena je priznala i bi, da je mogla tako, svo troje djece rodila do tridesete godine.
"Sada kad gledam, radi vlastite energije, bilo bi mi puno lakše da sam rodila prije tridesete svo troje djece. Nikada nisam razmišljala želim li biti mama, bilo je to će se dogoditi ili se neće dogoditi, nisam nešto pretjerano razmišljala o majčinstvu. Kad sam ostala trudna, bila sam jako sretna i vrlo rano sam se povezala sa bebom.“
Ono što je Jelenu najviše zabrinjavalo tijekom svih trudnoća bili su strahovi hoće li s bebom biti sve ok, hoće li sve dobro proći.
Sva tri puta je rodila prirodno, i bez epiduralne anestezije.
"U glavi sam dosta sabrana i nisam paničar. Postavim sebi da je to zadatak koji moram obaviti. Volim se informirati i proučiti unaprijed stvari, kad sam došla roditi prvo dijete, već sam dosta znala o procesu poroda.
Moje jedino pitanje je bio otvaram li se dinamikom kojom bi trebala i kada sam dobila potvrdan odgovor, nije bilo potrebe za epiduralnom, jer bi usporila proces. Čisto je logično ako ide sve kako treba ići, stisneš zube i odradiš to u što kraćem roku. Druga priča je kad se ne otvaraš i trebaš štediti snagu, u tom slučaju epiduralna može. Ali da bi rodio, ti moraš osjećati.“
Jelena Perčin je pričala i o tome kako zajedno kroz razgovor djeci pojasniti proces rastave.
"Jako je to različito i individualno. Potpuno je bio različit moj prvi razvod od ovog drugog, jer su u pitanju različiti ljudi. Tu je situacija gdje možeš dati svoj maksimum i nadati se najboljem. Tu nema pravila. Mogu posljedice biti ovakve i onakve, ali ja mislim da je puno teže biti u lošem braku.
Nama nije velika promjena jer Mome, takav nam je posao, puno nije bilo, puno je radio, pa u tom smislu nije djeci bio šok. Mislim da je važno, i što mi se pokazalo otpočetka, bitno je da postoji komunikacija. Da djeca vide komunikaciju među roditeljima i da ona nije patološka. Po mogućnosti da neke svoje ljutnje, povrede... čovjek uspije staviti sa strane. Staviti stvarno djecu na prvo mjesto", poručila je Jelena.
Naglasila je da je komunikacija među rastavljenim supružnicima jako važna.
"Ukoliko se to ne može normalno, onda maksimalno izbjegavati komunikaciju pred djecom, upravo zato jer čitaju te znakove. Djeca su zapravo jako prilagodljiva, ne treba isto tu puno mistificirati. Meni je bitno da nikad nisam rekla ni Loti, a sad ni Maši i Jakši: Mama i tata više nisu zajedno jer se ne vole! To mi je nešto grozno.
Maša i Jakša su još uvijek premali. S Lotom sam to kasnije komunicirala, negdje u prvom osnovne je počela postavljati pitanja. Onda bi joj rekla, ne, ja volim tvog tatu. Nismo više zaljubljeni, nismo više u braku, ali ga ja volim i on je moj prijatelj i nekako mi je važan, jer je tvoj tata. I onda oni tu nekako steknu neku stabilnost i nemaju osjećaj da moraju birati između dva roditelja", zaključila je Jelena Perčin.
