Gorana Bregovića se ne bi trebalo posebno predstavljati, svjetski poznat i priznati glazbenik je prije 50 godina osnovao Bijelo dugme i izazvao ludilo na glazbenoj sceni. Ni jedan bend nije ostavio tako prepoznatljiv rukopis kao Dugme, a „dugmemanija“ je ponovo zavladala. I evo 50. rođendan će se slaviti i u Splitu i to 31.8.2024. na novoj koncertnoj lokaciji klubu Porat. Turneja se zahuktala, nazvana je „Padaju zvijezde“ a bend se vratio prepoznatljivom rock zvuku benda.
Je li vas uhvatila nostalgija za magičnim koncertima Bijelog dugmeta pa ste pokrenuli ovu mega turneju?
- Može se pobjeći od rock n rolla, ali izgleda da rock n roll od tebe nikad. Naravno da sam se zaželio, a i vidim da su se svi oko mene zaželili i Zoran i Điđi i Alen i Tifa. Svi su se jako zaželili i uživamo više nego ikad. Svirat ćemo sigurno tih 50 koncerata. Prvo jer smo se mi uželili, ali isto vidim da se publika zaželila. Gdje god dođemo sve je puno i atmosfera je izvrsna. Eto nas stižemo, bit će ludo, ko ne poludi taj nije normalan.
Je li Dugme pokretač muzičkog biznisa na ovim prostorima?
- Kad smo mi kretali imalo je što da se pokrene, sve je bilo u začetku, cijeli muzički biznis. Sad je to jedna velika industrija…
Kako prolaze ovi prvi koncerti?
- Veseli i šareni, s publikom svih generacija i uživamo. I mi kao Bijelo dugme, a i publika!
Mislite da se radi o muzičkoj nostalgiji?
- Nisam se to pitao, ali je lijepo da se vidi da se pjesme stare 40 godina još uvijek pjevaju u publici. Lijepo je da te pjesme još uvijek izazivaju emocije, da ih publika zna isto kao i mi.
Nedostaju li vam preminuli članovi; Ivandić, Pravdić, Ristovski?
- Bilo bi lijepo da su tu s nama, na žalost nisu. Điđi je svirao s Bijelim dugmetom kad nije bilo Ipeta i ponovo je tu. A Vladu i Lazu mijenja odličan muzičar Radivojević, koji je moj dugogodišnji suradnik.
Vaša glazba je prepoznatljiva u svijetu. Jeste li kao već etablirani glazbenik tamo osamdesetih mislili da će to bit moguće? Postigli ste nešto ne baš lako, glazba vam je otvorila koncerte po cijelom svijetu a opet niste u statusu da vas ljudi razvlače?
- Mi smo mala i beznačajna muzička kultura, pa da sam i arogantniji nego što jesam nikad ne bih mogao pomisliti da ću imati publiku na Islandu, Macau, Novom Zelandu, Sibiru, Ukrajini… Takva čuda se događaju rijetko a takvo čudo se dogodilo meni. Sanjao sam karijeru u kojoj publika ne treba imati moje slike na zidu da bi slušala moju muziku. To mi se i desilo. Ne trebam u ovim godinama da izigravam ljepuškastog gitaristu…
Kakve su veze vas i Splita?
- Ja sam u Splitu boravio često i dugo. Moj otac kao i sva vojna lica imao je stan na Blatinama. Bio sam u toj zgradi. I kad je išao u penziju tražio je da ostane u Splitu, poslije se iz Splita vratio u svoje selo. Gore kod Križevaca, u Sveti Petar. U Splitu imam prijatelje, imam ih i sad, lijepo je svirat u Splitu. Imaš osjećaj da je publika navikla slušat dobru muziku. Koliko god puta sam svirao u Splitu bilo mi je lijepo.
Jesu li vas sportaši dojmili? Koji?
- Ja sam vam bio predsjednik bokserskog kluba Željezničar, i prije rata i poslije rata. Boks je moj sport, sport koji me najviše impresionira. U današnje vrijeme da se netko gleda u oči i po strogim pravilima izmjenjuje udarce, to ima alegorijsku vrijednost. Koja kao da nije iz ovog vremena nego iz nekih prošlih viteških vremena. Zato volim taj sport. I mi smo u tom sportu imali velike boksače, od Parlova, Vujina, pa sarajevskog boksača Fetahovića koji je osvojio prvu medalju za Bosnu i Hercegovinu na Mediteranskim igrama. Velika je to stvar za BiH.
Dugme je u svjetskim okvirima zanimljivo, i kad je mijenjalo pjevača nije gubilo na popularnosti?
- Dugme je imalo sreću da je uvijek netko ko je zamjenjivao nekog ko je otišao prinudno ili svojevoljno da su to uvijek bili veliki muzičari. Nije dolazio nitko ko nije bio u tom rangu, mislim i da Dugme ne ovisi o nikome pojedinačno. Možda sam ja nešto malo važniji jer ja pišem, ali kad pogledate karijeru Bijelog dugmeta uvijek je to bilo dobro. Da je to što smo imali između sebe uvijek bilo dovoljno jako da nas vuče naprijed bez obzira tko je vukao.
Možete li oslikati ta tri pjevača; Bebeka, Tifu, Alena?
- Sva trojica pjevača Dugmeta su bili najbolji u istoriji rock n rola. Sva trojica su različita, ali su sva trojica imali snagu da pjevaju energično, da pjevaju žestoko i da se taj adrenalin osjeća u pjesmi. To je zajedničko za svu trojicu. Netko bi našao neke razlike, ali ja ne vidim neke velike razlike.
Što publika može očekivati od koncerta u Splitu?
- Svirat ćemo presjek od prve do zadnje ploče. Bit će veselo, uostalom slavimo rođendan. Kad već slavimo pedeseti rođendan mora bit veselo.