Baby Lasagna. Dečko s Dorine klupe. Da nije Zsa Zsa odustala od hrvatskog natjecanja za Pjesmu Eurovizije 28-godišnji glazbenik iz Umaga pravog imena Marko Purišić ne bi dobio priliku predstaviti se na Dori i u konačnici ostvariti fenomenalan, naš povijesni uspjeh s drugim mjestom na Eurosongu, najbolji rezultat od osamostaljenja Hrvatske.
Do tog trenutka bio je samo pričuvni kandidat za Doru zahvaljujući domaćem žiriju odgovornom za odabir pjesama. Za HRT-ov stručni ocjenjivački sud u sastavu Željko Mesar (predsjednik žirija), Igor Geržina (glazbeni producent u RJ Glazba HRT-a), Dražen Miočić (urednik programskog kanala HTV 4), Robert Urlić (urednik u Glazbenim sadržajima Hrvatskoga radija), Tomislav Krizmanić (predsjednik OGAE-a Hrvatska) i Ema Gross (glazbena urednica u Glazbenim sadržajima Hrvatskoga radija) bio je tek - rezerva!
"Bog blagoslovio Zsa Zsu", govorili su proteklom razdoblju mnogi ovdašnji (i ne samo oni) obožavatelji Baby Lasagne svjesni kako je njezin potez bio presudan za otkrivanje talentiranog i skromnog mladića iz Umaga. Po žiriju bi, kako hrvatskom, a pokazalo se u eurovizijskom finalu mahom i inozemnom, taj samozatajni i vrijedni, do jučer mnogima nepoznat glazbenik, ostao negdje po strani. Na svu sreću nije.
Za grešku domaćeg žirija još nitko nije odgovarao, a morao bi kako se više nikada ne bi ponovilo ništa slično – da njegovi članovi ne prepoznaju mlade i talentirane hrvatske glazbenike, koje publika, ne samo hrvatska, prigrli na prvu loptu prepoznajući u njima i njihovoj glazbi nešto što im leži na srcu.
Baby Lasagni, dečku s Dorine klupe, trebalo je samo dati priliku. Šansu mu je dala Zsa Zsa, a ne Dorin žiri, a sve ostalo je odradio sam uz bezuvjetnu podršku obitelji i prijatelja. Ono što je uslijedilo nakon impresivne pobjede na Dori rezultat je njihova pregalaštva - od ideja do realizacije spota, kao i promocije i marketinga do odlaska na natjecanje u Švedsku.
Mlada ekipa predvođena Baby Lasagnom napravila je nešto što do sada u cijelosti nije pošlo za rukom nijednom hrvatskom predstavniku. Odradila posao uoči odlaska na Pjesmu Eurovizije na najvišem mogućem nivou pokrivajući svaki segment predstavljanja – od koreografije do kostima, šminke, promocije na društvenim mrežama… Raditi, raditi i samo raditi, pokazali su ti mladi ljudi, pa uspjeh neće izostati.
Svakodnevno na visini zadatka. Promišljeno i angažirano. Naravno, treba znati i okupiti tim, koji diše kao jedno. Marko Purišić, inženjer zvuka i student VERN-a na završnoj godini prijediplomskog studija Odnosa s javnošću, pokazao je da zna. Naravno, takav kakav jest, bio je savršen i lak glazbeno-scenski i ljudski ‘materijal‘ - njega samog nikome se ne mora prodavati, naprosto vam se zavuče pod kožu.
Nakon što je jedini na Eurosongu samostalno napisao pjesmu s kojom se natječe - "Rim Tim Tagi Dim" - Baby Lasagna je u Malmö otputovao s tim istim ljudima, a financijsku podršku za ‘gostujuće’ članove prateće ekipe dobio je od Turističke zajednice Umaga. HRT, koji živi od pretplate čiji se iznosi, između ostalog, odvajaju za plaće rukovodećih ljudi u njezinu programu, pa tako i one zaslužne za, evidentno je, potpuno promašene procjene tko bi nas mogao predstavljati na Eurosongu, poznato je, godinama škrtari na troškovima hrvatskog predstavljanja na pjesmi Eurovizije.
Vrijedni Baby Lasagna im je sa svojim timom pokazao kako se to radi učinivši više za promociju Hrvatske nego što će to ikada HRT-u poći za rukom. Apsolutni miljenik publike, kako hrvatske tako i inozemne, s dječačkim je osmijehom to činio sasvim nenametljivo i s lakoćom, osvajajući zaraznom energijom i pjesmom iz čijih, naizgled banalnih ‘nabrajalica‘ stihova izranja globalno prepoznatljiva tema.
Publika širom svijeta sve je zdušnije navijala za njega, pa čak i u trenucima kada mu je na kladionicama, umjesto glavnog mu konkurenta, koji se deklarira kao nebinarna osoba, i konačnog pobjednika Nema iz Švicarske ("The Code”), uoči finala, zahvaljujući uplitanju politike, ‘zaprijetila‘ izraelska predstavnica Eden Golan.
Nemali je broj bio onih koji su se pribojavali i žešćeg zakuhavanje situacije u završnici zbog činjenice da je glavni sponzor Pjesme Eurovizije izraelska tvrtka "Morrocan Oil", no strahovi su se pokazali neutemeljenima – Izraelka je na kraju završila na petom mjestu.
Baby Lasagni, dečku s Dorine klupe, i na Pjesmi Eurovizije se na putu do njezina trona ispriječio žiri. Iako EBU naizgled prepušta publici konačan sud - pobjednik Eurosonga bira se glasovima nacionalnih žirija (49.4 posto) i publike (50.6 posto) - pokazalo se kako stručni ocjenjivački sud itekako igra važnu ulogu. Presudnu. Baby Lasagnu nije mazio za razliku od švicarskog predstavnika, koji je nizao njihove dvanaestice osvojivši do glasanja publike čak 365 bodova.
Ista se situacija, podsjetimo, odigrala i lani kad su glasovi žirija prevagnuli na stranu švedske pjevačice Loreen i njezine pjesme “Tattoo” ispred Finca Käärije, koji je pjevao “Cha Cha Cha” i uživao status najvećeg miljenika publike. Javnost je, baš kao i sada u Lasagninu slučaju, smatrala kako je Käärija pokraden.
Hrvatska je tijekom 68. izdanja Pjesme Eurovizije u Švedskoj čak devet puta dobila maksimalan broj glasova publike (12), a Švicarska samo jednom, od Ukrajine. Albanija, Austrija, Azerbajdžan, Danska, Island, Irska, Norveška, Srbija i Slovenija su zemlje čija je publika Lasagni dala maksimalnih 12 bodova. U konačnici ih je upravo od publike dobio najviše (337) i da se nju pitalo, bio bi neupitni pobjednik.
Za eurovizijsku publiku Baby Lasagna je bio i ostao - nedodirljiv. Zato se mladić iz Umaga ne mora brinuti što mu je Švicarac pred nosom oteo titulu.
I ne, ne mora seliti iz Hrvatske kako bi u budućnosti radio i živio od onoga što voli. Otvoren mu je cijeli svijet. Nas koji u njoj živimo mora brinuti koliko smo Baby Lasagna olako pustili da iz Hrvatske odu, a da im nismo dali šansu.
Da su ostali u Lijepoj našoj, posramila bi nas se i Švicarska.