Našu kuću na Broćancu četiri godine završavali smo sami - novca nestalo, a najvažnije je bilo nabaviti dobar zvučnik

- Ništa ne veže ljude čvršće od stambenog kredita - tako će nas uvesti u svoj dom i priču o njemu nasmijana Ena Maretić.

A na Broćancu - zeleno. Probudilo je proljeće i zadnju travku, rascvjetalo se, razgranalo, sve miriše na “bit će dobro”. Tako će i Ena. Nema kod nje, skužili smo je na prvu, da ne može, da ne ide, sve može, sve ide.

Krenulo je neobično. Raspisala Županija prodaju općinskoga zemljišta na Broćancu, lijepe građevne parcele, sva infrastruktura dostupna, cijena (jako) povoljna. Pogledali se Ena i suprug joj Marko, razmijenili poglede i majka joj Nikolina i tata joj Marijo Radmilo. Koronu još nismo poznavali, o pandemiji tek u knjigama čitali, pa su obiteljski donijeli odluku - kupujemo! Zajedno su jači. Zajedno mogu. I tako su završili na Broćancu, ...