Razlikovati horor franšize "Podmuklo" i "Prizivanja" zasigurno mogu fanovi žanra strave i užasa, ali tzv. prosječnom gledatelju to je vjerojatno sve jedan te isti film. Serijali "Insidious" i "The Conjuring" krenuli su u kina u samo par godina razmaka početkom dvijetisuće i desetih (2010., 2013.) i spadaju u vrstu nadnaravnih horora.
Oba, usto, dijele Patricka Wilsona u glavnoj muškoj ulozi te Jamesa Wana i Leigha Whannella na pozicijama redatelja, scenarista ili producenta, odnosno motiv proganjane obitelji koja zajedničkim snagama pobjeđuje zlo u vidu duhova i goblina ili demona, u ovom slučaju familija Josha Lamberta suočena sa zlokobnim dušama iz mračnog onostranog carstva "The Further".
Iako su "Prizivanja" utržila više na kinoblagajnama Amerike i svijeta, dosad su snimljena tri filma, a "Podmuklo" broji sad već njih pet. Prvi i drugi "Insidious" režirao je Wan, redatelj "Conjuringa 1&2", treći i četvrti preuzeli su Whannell i Adam Robitel, snimivši film u formi prednastavaka fokusiranog na sporedni lik istražiteljice paranormalnog Elise Rainier (veteranka žanra Lin Shaye), a zasad posljednji peti iz 2023. naslijedio je sam Wilson i debitirao kao režiser.
"Podmuklo: Crvena vrata" ("Insidious: The Red Door") nadovezuje se direktno na drugi dio serijala, "Chapter 2". Wilsonov lik Josh i njegov sin Dalton (Ty Simpkins) u prvoj sceni nalaze se na hipnozi ne bi li jednom zauvijek zaboravili košmarna zbivanja iz "Podmuklog 2" u kojem je klinac posljedično bio u komi.
"Zatvorite oči, duboko udahnite, osjetite se pospanijim i pospanijim... Nitko od vas neće se sjetiti prošle godine. Ne postoji mjesto zvano ‘Further‘. Samo ćete se sjetiti Daltonove kome i njegova oporavka, i neka tama odmiče sve dalje i dalje", govori hipnotizer.
Devet godina kasnije, Dalton je student na prvoj godini umjetničke akademije, otuđen od oca koji se u međuvremenu razveo od njegove majke Renai (povratnica Rose Byrne u sporednoj ulozi). Poremećaj u obitelji potenciran je i smrću Daltonove bake Lorraine (Barbara Hershey) koja je dala značajan obol u njegovom spašavanju od zloduha.
Sve je to "okidač" za novu/staru naslijeđenu traumu, stoga će otac i sin ponovno biti progonjeni od onostranih entiteta, "duša koje žele život i mogu doći u naš svijet da ga uzmu" (citat Elise, svedene na kratku, ali jezovitu pojavu), kad im traumatična sjećanja izrone na površinu.
Proganjanje je svedeno na tek šačicu dobrih tenzičnih scena polagane jeze, no pretežno na tipične i bombastične "bu" trenutke iz žanrovskog udžbenika za manje ambiciozne početnike, svojstvene generičkim hororima s predikatom "PG-13". U sceni kad Josh odlazi na magnetsku rezonanciju mozga i zapne u MRI stroju dok mu o glavi radi natprirodna kreatura vidljivo je da je Wilson radio s Wanom i naučio ponešto od majstora strave.
Međutim, većina ostalih scena iz domene "Insidious" serijala, astralne projekcije, "sablasni san-ne san"..., nije toliko nadahnuta, a ne pomaže ni to što je scenarij Scotta Teemsa ("Noć vještica ubija", "Potpaljivačica") veći dio radnje razdvojio oca i sina, time i razbio tenziju na neujednačene dijelove. No, ovaj kreativno vjerojatno najslabiji prilog serijalu ostvario je, paradoksalno, najveći komercijalni uspjeh, što znači da priči nije kraj. Crvena vrata mogla bi nanovo biti otvorena.