U Zagrebu je u petak 3. siječnja u 91. godini preminuo dr. Stjepan "Stipica" Kalogjera, jedan je od najznačajnijih hrvatskih skladatelja, aranžera, dirigenata i producenata koji je svojim radom ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbenoj povijesti. Od Kalogjere su se danas oprostili supruga Maruška i sin Filip. Naš veliki skladatelj i aranžer ispraćen je na posljednji počinak u krugu obitelji.
Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković uputio je u srijedu izraze sućuti istaknuvši da je Kalogjera bio među onim uistinu posebnim umjetnicima za koje se s punim pravom može reći da su ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi, izvjestila je Hina.
U sućuti obitelji Kalogjera predsjednik Sabora istaknuo je da su iza Kalogjere desetljeća neumornog skladanja, aranžiranja i producentskog rada.
"Pritom, jednako se snažno isticao stvarajući za različite festivalske prigode, kao i za kazalište i televiziju. Mnogim poklonicima glazbe u Hrvatskoj u posebnom sjećanju ostaju tolike sjajne izvedbe ‘pod ravnanjem Stipice Kalogjere‘, u kojima je pokazivao dojmljiv dirigentski stil i istinsku osobnu karizmu", istaknuo je predsjednik Sabora.
O snazi njegove umjetničke ostavštine, naglasio je Jandroković, svjedoče i brojne nagrade koje je tijekom dugogodišnje karijere primio, uključujući i Porin za životno djelo, prenijela je Hina.
Doista, Kalogjera je bio velikan. Kao istaknuti aranžer i dirigent, a u slobodno vrijeme i skladatelj, svojim je rukopisom uveličao nekoliko tisuća djela domaće zabavne glazbe.
Napisao je oko četiri tisuće aranžmana za različite sastave, od manjih bendova do simfonijskih orkestara, za festivale, nosače zvuka različitih žanrova i televizijske programe. Radio je i mjuzikle te scensku glazbu za dječje predstave, TV serije i animirane filmove, piše glazba.hr.
Najsjajniji trag ostavio je kao treće i često zametnuto ime u tandemu Runjić–Dragojević. Zvučnim imenom Kalogjera, koje dijeli s bratom Nikicom, povezao je rodnu Dalmaciju i Zagreb u kojemu je proveo najveći dio života.
O životu Stjepana Stipice Kalogjere zna se puno manje nego o njegovim djelima. Rođen je u Beogradu 1934., točno četiri godine i pet dana nakon svoga brata Nikice.
Njihov otac bio je publicist Niko Kalogjera, rodom iz Blata na Korčuli, koji je u jednoj beogradskog gimnaziji tridesetih predavao zemljopis i povijest. Tata Kalogjera se u Zagreb, gdje je diplomirao na Mudroslovnom fakultetu (Filozofski fakultet), s obitelji vratio 1947. godine, piše glazba.hr.
Premda je glazba bila dio Stipičina života od najranijeg djetinjstva, tek dolaskom u Zagreb upisao je državni konzervatorij (danas glazbenu školu Vatroslava Lisinskog), gdje je učio svirati violinu i trubu te kasnije klavir.
U mnogočemu je pratio stope svoga starijega brata. Kao i Nikica, upisao je i doktorirao na studiju medicine, ali je diplomu ostavio po strani i vratio se glazbi. “Ti si moja obala”, za koju je tekst napisao Drago Britvić, donijela mu je nagradu stručnoga žirija na Zagrebfestu 1960. godine.
Njegove rane autorske skladbe početkom šezdesetih najčešće su izvodili njegova prva supruga Gabi Novak i (njezin budući suprug) Arsen Dedić. Pjesma koja je postala jedan od njezinih zaštitnih znakova “Vino i gitare”, pobjednička na festivalu u Opatiji 1967, plod je te zanimljive suradnje.
Na Splitskom festivalu Stipica je kao autor debitirao 1965. sa skladbama “Lipo li je šetat rivom” i “Poslije kiše dolazi sunce”. Prvih godina bio je skladatelj i aranžer, a kasnije je napredovao do šefa dirigenta i po stažu postao jedan od rekordera Splitskog festivala.
Njegovoj neuništivoj reputaciji u Splitu pomoglo je i to što je bio vjerni suradnik Zdenka Runjića i Olivera Dragojevića, još od njihove prve pjesme “Picaferaj”, napravivši s njima niz evergrina, od “Galeba” do “Bijelog Božića”.
Suradnju s Oliverom Kalogjera je nastavio i nakon što je „emancipirani Dalmatinac“ krenuo raditi s drugim autorima. Bilo je to devedesetih, u razdoblju koji je obilježila Gibonnijeva “Cesarica”.
S Runjićem je, pak, Stipica radio i pjesme za Terezu Kesoviju, Vicu Vukova, Mišu Kovača, Josipu Lisac, Meri Cetinić, Nove fosile, Jasnu Zlokić i Gorana Karana, piše glazba.hr.
Popis izvođača koje je zadužio dirigentskom i aranžerskom palicom je neiscrpan. Na njemu su Stjepan Jimmy Stanić, Hrvoje Hegedušić, Dalibor Brun, Milo Hrnić, Zlatko Pejaković, Mladen Grdović i, zaista, mnogi drugi.
Pritom poseban dio Stipičine pjesmarice čine pjesme koje je pisao svojoj drugoj supruzi, s kojom je u braku od kraja šezdesetih, pjevačici Maruški Šinković-Kalogjera.
No treba istaknuti i one koje je pisao s Kemalom Montenom, poput “Dome moj” i “Moja posljednja i prva ljubavi”, te novije suradnje s Tončijem i Vjekoslavom Huljić, odnosno Magazinom i Danijelom Martinović.
Upravo je sa štićenicima Tonike nastupio kao dirigent i aranžer na Eurosongu, 1995. s pjesmom “Nostalgija” i grupom Magazin te 1998. s pjesmom “Neka mi ne svane”, koju je također otpjevala Danijela Martinović.
Stipica Kalogjera je u kratkom televizijskom intervjuu s mladim Mirkom Fodorom 1994. podijelio da je u svojoj dugogodišnjoj karijeri napisao čak 85 skladbi i 2983 aranžmana.
Dobitnik je niza nagrada, a medicinu nikada nije javno prakticirao. Njegova i poput njega samozatajna supruga Maruška u rijetkom intervjuu s Goranom Pelaićem o Stipici je rekla da ima jednu manu. Naime ne zna se svađati, piše glazba.hr.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....