Kao i svake godine u ovo doba Vela Luka se budi pomiješanih osjećaja. Osjeti se ta neka sjeta u zraku kako se približava obljetnica smrti neponovljivog Olivera Dragojevića, našeg neprežaljenog glazbenika čije će se pjesme zauvijek pjevati.
Već je šest godina kako ‘stari morski vuk’ nije s nama, ali nastavio je on živjeti u svojim bezbrojnim hitovima. Nema tog događaja, od vjenčanja, maturalnih zabava pa do sprovoda, na kojima Oliver nije prisutan svojim glasom. U njegovoj rodnoj Veloj Luci na svakom se kutku puštaju pjevačeve pjesme.
I njegova je obitelj tu, supruga Vesna i sinovi, koji svake godine iznova emotivno proživljavaju manifestaciju "Trag u beskraju" u čast njihovom voljenom suprugu i ocu. U subotu navečer na velolučkoj Rivi, gdje će se u ponedjeljak održati veliki koncert, još uvijek nije vladala gužva na koju smo navikli dok traje manifestacija "Trag u beskraju", ali nema sumnje kako će slika za dva dana biti potpuno drugačija.
Zatječemo dobro raspoložene dama iz Splita koje nastoje svake godine doći u Vela Luku samo radi Olivera. Štoviše, samo zbog koncerta njemu u čast, Ketty, Željana, Snježana i Marija prilagode svoj godišnji odmor, kako bi mogle doći na Korčulu.
I dok nasmiješene i spremne na zezanciju, s onim prepoznatljivim splitskim humorom, poziraju našem vrijednom fotografu Liviju, pitamo ih kako komentiraju to što neki poput bivše TV i radio voditeljice Ecije Ivušić, inače rođene Velolučanke, misle kako je manifestacija "Trag u beskraju", postala ‘obijesno feštanje na pjevačev račun’?
- Mislim da su to ljudi koji nemaju pametnijeg posla, pa komentiraju bezveze. Uopće ne znaju o čemu pričaju. Neka dođu ovdje pa će vidjeti. Rade cirkus od ničega. Mi dolazimo ovdje sa srcem i s dušom. Pivamo, Oliver nama sve znači. A oni koji grintaju, grintaju za sve. I uvik će grintat! Uvik ima tih dežurnih koji iza žbunja komentiraju! - kaže nam splitske dame.
- Prijašnjih bih godina gledala koncert pred televizijom i proživljavala sve te emocije. Onda sam prošle godine kazala sebi i prijateljicama, e nećemo više! Idemo u Vela Luku! Tim više jer mi je kći Antea Žure jedan od pratećih vokala - govori Ketty.
- Oliver je jedan jedini, veličanstveni. To je jedna emocija, nešto posebno. Nije samo pisma i zabava, nego puno, puno više… Da se naježite. Prošle smo godine gledale koncert s broda, ove ćemo iz publike i ne sumnjamo da će biti jednako dobro. Sve pisme znamo i jedva čekamo koncert!
‘Cesarica’ je naša himna! Oliver ovo zaslužuje, baš kao i Vela Luka da zna koga je imala i koga će uvijek imati. Mi ćemo dolaziti ovdje dokle god nas to veseli - zaključuju vesele Splićanke.
Susrećemo i njihove sugrađanke Elu i Ivu koje također nipošto ne propuštaju velolučki "Trag u beskraju". Ovo im je šesta godina da su tu kako bi se zahvalile Oliveru na svim lijepim pjesmama koje nam je podario.
- Mi smo u penziji pa ne moramo koristiti godišnji za koncert, nemamo tih problema - smiju se simpatične splitske penzionerke.
- Čujte, moguće da Oliver ne bi volija svu ovu gungulu, ali s druge strane, ponos nas sve nekako povuče. I neka, lipo je to, volimo Oliverovu pismu i uživamo zanemarujući sve druge faktore - jednoglasno će Eli i Iva, koje pozdravljamo sa željom da im i ovaj boravak u Veloj Luci, baš kao i svi dosadašnji, ostane u nezaboravnom sjećanju.