Rimska vojska i danas slovi kao obučena i organizirana. Uostalom o njenoj snszi svjedoče i njeni uspjesi i veličina terreitorija kojim su upravljali.
Temelj rimske vojske bili su legionari.
Studije koje su analizirale dob legionara pokazuju da se oko dvije trećine vojnika u rimsku legiju prijavilo u dobi od 17 do 20 godina. Rimljani su smatrali da su djeca sa sela najbolji kandidati za legionare, jer su od malih nogu naviknuta na težak rad. No, da bi postali legionari, prvo su morali dokazati da su slobodni rimski građani i proći liječnički pregled. Nakon što su prošli sve testove, bili su vezani za legiju i morali su otići u bilo koje mjesto gdje je bila stacionirana njihova jedinica i položiti sacramentum, tj. vojnu prisegu vjernosti caru, piše National Geographic.
A onda je slijedila obuka.
U prvoj fazi naglasak je bio na fizičkoj spremi, a to je značilo da je većina novih legionara vrijeme provodila u maršu. Očekivalo se da će moći prevaliti 24 rimske milje u punoj opremi za samo pet sati. Nakon toga bi uslijedila obuka za oružje - koja je na početku uključivala rukovanje drvenim replikama. Često je ispred njih bio drveni sanduk, kao protivnik na kojem se vježbalo ubadanje ili sječenje.
pravi Život počinjao je u mirovini
Najveći broj legionara pripadao je pješaštvu koje je bilo opremljeno teškim oklopom. No među njima se moglo naći i konjanika, strijelaca ili lako naoružanih vojnika. Svaka rimska legija imala je konjaničku postrojbu, a postrojbe specijalizirane za određenu vrstu borbe često su dodavane ako je za tim postojala potreba.
Slobodnog vremena je bilo malo, a pauza u treninzima gotovo da i nije bilo. Stalno su se uvježbavale formacije i novi manevri.
Zabilježeno je da je plaća generala u razdoblju ranog carstva iznosila 900 sestercija. Taj iznos je možda bio pristojan, ali legionari su dobili samo djelić svoga - većina je odbijena za pokrivanje troškova hrane, odjeće i opreme. I tako najmanje 16, odnosno 25 godina, koliko je koliko je trajao rok nakon povećanja.
Prava nagrada stigla je tek nakon umirovljenja, jer su pri otpustu dobili potvrde da su branitelji i to im je donosilo određene zakonske povlastice. Uz to su dobivali određenu svotu novca i pravo na zemlju.
Tada su se i službeno mogli vjenčati – iako je većina vojnika imala izvanbračne partnere i djecu. Nakon što je Septimije Sever došao na vlast, taj zakon je promijenjen, a vojnici su se mogli ženiti tijekom aktivne službe, piše National Geographic.
Život rimskih legionara, dakle, znatno je zahtjevniji od onoga kojega možemo vidjeti u turističkim središtima, poput Splita, kada samo poziraju s turistima. Bio je to naporni i rizični vojnički život, doduše u pristojnu mirovinu su išlo relativno rano, što bi danas mogao biti magnet i za neke nove legionare.
