Najčešće pitanje kod vozača - kupiti auto s ručnim ili automatskim mjenjačem? Evo kada se koji isplati...

Kad kupujemo vozilo uvijek je pitanje uzeti automatski mjenjač ili ručni mjenjač i što je bolje jer je poznato da servisi na automatskim mjenjačima stvaraju više troškove nego neispravnosti na ručnim mjenjačima. Pitali smo za savjet HAK-ovog tehničkog savjetnika Marina Moravu… Na (ne)ispravnost ručnog mjenjača najviše će utjecaja imati vozač. Najčešće greške su prebrzo prebacivanje stupnjeva prijenosa dok se ne stisne do kraja papučica kvačila. Preporuka je do kraja stisnuti papučicu kvačila te potom koristiti ručicu mjenjača. Ručni mjenjači najčešće nemaju potrebu za opširnijim servisiranjem, osim što ćete jednom u (otprilike) deset godina zamijeniti ulje mjenjača – ako proizvođač nije propisao drugačije, piše Revija HAK.

Neispravno kvačilo i dvomaseni zamašnjak, koji imaju određeni problem, mogu loše utjecati na mjenjač, ako se u dogledno vrijeme ne poprave. Ne odgađajte popravak spojke jer može dugoročno prouzročiti veliku štetu na mjenjaču. Kod kupovine vozila preporuka je obaviti probnu vožnju i pokušati prebaciti sve brzine tijekom vožnje, da se uvjerite da nema problema s prebacivanjem u neku od brzina, odnosno da nema zapinjanja ili se čuju neki neuobičajeni zvukovi. Također, provjerite promjene brzina hladnog, ali i zagrijanog mjenjača. Kod zaustavljenog vozila i uključenog motora na praznom hodu mogli biste čuti neobične zvukove. Ako pritiskanjem papučice spojke isti zvukovi nestaju, moguće da su u mjenjaču istrošeniji ležajevi ili zupčanici pa se konzultirajte s servisom je li u pitanju veći problem.

Također, s vremenom, kod ručnih mjenjača znaju se istrošiti poluge ručice mjenjača ili sajle sve do razine da mogu ispasti iz ležišta i izgubiti mehaničku vezu na putu od ručice pa sve do samog mjenjača. Ako primijetite da je ručica u kabini labava i nije kompaktna kao nekada možda je vrijeme za popravak ručice mjenjača. Ručni mjenjač ima odliku da je lakši od automatskog mjenjača i ima manji broj dijelova nego automatski mjenjač pa su nova vozila u skladu s time i cjenovno prihvatljivija te lakša.

Današnji automatski mjenjači s dvije spojke su konstrukcijski dva mjenjača u jednom, s podjelom na više stupnjeva prijenosa. Promjena stupnjeva prijenosa se odvija u kratkom vremenu, dok se jedan mjenjač isključuje od motora na svojoj spojki, dugi mjenjač uključuje spojku s motorom i mijenjaju se stupnjevi prijenosa. U vožnji tu izmjenu gotovo ni ne osjetimo. Ovakva strategija rada prilikom promijene stupnjeva prijenosa pogoduje isključivanju i uključivanju motora, uz kratke prekide toka snage i okretnog momenta između motora i mjenjača, što podiže stupanj korisnosti motora.

Automatski mjenjači s dvije spojke, ako su dobro konstruirani, imaju manji CO2 otisak i potrošnju goriva nego isto vozilo s istim motorom i ručnim mjenjačem. Praksa je pokazala da ovi mjenjači dižu cijenu vozilu, ali ga mogu činiti porezno prihvatljivijim kroz manji udio emisija CO2 i, dugoročno, nižom potrošnjom goriva, što nekad nije bila praksa s starijim tipovima automatskih mjenjača. Održavanje će ipak tražiti redovne zamijene ulja prijenosnika i filtara te ostalih servisnih radnji po preporuci servisa i prema predviđenim intervalima proizvođača.

Kod automatika, općenito, neispravnosti može biti manje nego kod ručnog mjenjača jer je smanjena mogućnost neispravnog korištenja kad mjenjač radi automatski. Popravci, ako do njih mora doći, su iznimno skupi, a najčešće nema mogućnost kupovine i zamijene u servisu pojedinačnih manjih rezervnih dijelova u unutrašnjosti mjenjača. Moguća je nerijetko samo kupovina cijelog popravljenog mjenjača s umanjenom cijenom ako se vaš mjejnač ostavlja u programu staro za staro. Naravno, novi mjenjač je još skuplje rješenje. Dvostruke spojke se najčešće mogu pojedinačno mijenjati kao i zamašnjaci, ovisno o marki i modelu, odnosno načinu na koji je izveden ublaživač okretnog momenta između motora i mjenjača. Nekako je u prednosti odabir mjenjača s mokrim dvostrukim spojkama nego sa suhima jer suhe spojke se ne ispiru i ne hlade uljem prijenosnika pa su konstrukcijski suhe spojke jeftinije rješenje, ali dugoročno nisu trajnije za razliku mokrih spojki. Manje neispravnosti kod automatskih mjenjača mogu biti problemi s brtvljenjem na ulje, ako su u pitanju brtve koje su izmjenjive bez potrebe skidanja mjenjača i većeg rastavljanja. U ovim slučajevima troškovi popravka i ne moraju biti previsoki.

Zaključno, danas možemo dati prednosti automatskim mjenjačima jer su postali znatno komforniji, pouzdaniji i štedljiviji, dok će ručni mjenjači i dalje ostati sinonim pouzdanosti i ekonomičnosti gledamo li troškove kupnje vozila i dugoročno zadržavanje istog vozila. Kod njih je povoljnije dugoročno održavanje, pogotovo ako ne gomilate veliki broj kilometara, odnosno vozite se na manjim udaljenostima, piše Revija HAK.