Anđeli nemaju krila u filmu snimljenom prema nevjerojatnoj i inspirativnoj istinitoj priči iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Oni su obični ljudi. ”Obični anđeli” (”Ordinary Angels”) preselili su na ekran priču o Sharon Stevens, frizerki sklonoj piću iz Louisvillea u Kentuckyju.
Naime, Sharon je odlučila pomoći udovcu Edu Schmittu, skupiti novac za liječenje njegove kćerkice Michelle koja boluje od rijetke bolesti i treba joj transplatacija jetre, ali usput i spasiti sebe samu od alkohola. Priča se zbila 1994., kad je Kentucky pogodila velika snježna oluja izazvana hladnim valom u Sjevernoj Americi.
Film je izašao na 30. godišnjicu priče i snimljen je, prikladno, u formi staromodnih oskarovskih drama kakve su bile na cijeni tijekom devedesetih, a danas su rijetke.
U ulozi Sharon nastupa dvostruka oskarovka Hilary Swank, dok Eda igra akcijski glumac Alan Ritchson (”Reacher”, ”Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja”).
Swank glumi Sharon kao da je Dolly Parton utjelovila Erin Brockovich umjesto njezine kolegice iz ”Čeličnih magnolija” Julije Roberts. Richson, pak, pokazuje drugu stranu svoje glumačke ličnosti i dramski potencijal u ulozi u kojoj je život njegova lika izudarao snažnije nego je on kao Jack Reacher udara negativce.
Susan bi doslovce mogla biti lik iz ”Steel Magnolias” kao ”sparkly rainbow lady”, kako je zovu Michelle (Emily Mitchell) i njezina starija sestra Ashley (Skywalker Hughes), žena k(r)ičavog imidža, ali uklapa se i ovdje zahvaljujući nadahnutoj Swank koja razgrće sive oblake drame pojavom i stavom lika ”život se sastoji u tome da kažeš ‘da‘ i onda smisliš kako”. Drama jest siva: nema tome dugo da je Ed izgubio suprugu i sada se bori za život kćerke.
Isprve stoički Ed oklijeva pomoć, jer ona je ”u neredu”, no kao takva se ”uklapa” u njegov dom, kako mu sugerira majka Barbara (zvijezda devedesetih Nancy Travis; ”Policajac pod kontrolom”, ”Air America”, ”Nestajanje”), a i ”dobra je u mnogim stvarima, ali prihvaćanje ‘ne‘ kao odgovora nije jedna od njih”. No, kad Susan organizira prikupljanje novca i skupi solidnu svoticu, slijede pravi izazovi za Michelle koja u jednom trenutku zavapi ”Pomozite mi da živim”.
Iako sve upućuje na to da će se situacija riješiti, čak i ako i niste čuli za priču, film uspijeva načiniti gledatelja angažiranim. Scenarij iz pera Kelly Fremon Craig (”Are You There, God? It’s Me, Margaret”) i glumice Meg Tilly (”Velika jeza”) ne bježi od povremenih manipulacija i šećerenja priče u melodramske svrhe, ali je načelno solidan i kritičan prema američkom zdravstvenom sustavu, premda ne želi biti odveć političan.
Dramatična završnica je djelomično pretjerana budući da koketira i s filmom katastrofe kad nastupi snježna oluja, ali okupljanje cijele zajednice za viši ljudski cilj razgalilo bi Franka Capru u sceni s farovima automobila parkiranih u krug da helikopter može sletiti po svjetlima.
”Obični anđeli” umiju izvući nepatvoreniju emociju (akustična verzija ”Sweet Child O‘Mine”) i zagrijati srce dok koketiraju s caprijanskim božićnim filmom, od snježne atmosfere do složnosti zajednice i danas zaboravljene poruke o pronalasku svrhe/smisla života kroz činjenje dobrih djela i pomaganje drugima. Nije nemoguće da ”Ordinary Angels” u dogledno vrijeme postane film za gledanje u blagdansko doba.