StoryEditor
ObiteljVRATITE PROBLEM

Zaboravite prijetnje ‘adio prijateljima‘, ‘adio balunu‘: dijete treba sasvim drugačije poticati da ispravi ocjenu, istaknuti pedagog otkriva kako

Piše Marko Juhant
28. siječnja 2020. - 16:45

Marko Juhant, slovenski pedagog specijaliziran za poremećaje ponašanja i osobnosti, predavač i autor desetak objavljenih knjiga, od kojih su neke prevedene na engleski, a jedna među njima, s naslovom "Čuvar djetetovih dužnosti" ("Varuh otrokovih dolžnosti"), koju je napisao u koautorstvu sa Simonom Levc, napravila je revoluciju na putu prijelaza dječjih prava prema dužnostima.

Svoje dugogodišnje iskustvo rada s djecom u dječjim i omladinskim domovima prenosi u obliku predavanja, s konkretnim primjerima iz svakodnevnog života, na učitelje, odgojitelje, roditelje i djecu. Uvijek je konkretan i praktičan. 

Ovaj put je dao savjet kako se ponašati kad dijete dobije nižu ocjenu nego što bi inače mogao.

Juhantov recept glasi: Vratite problem djetetu s pitanjima, ali bez Zašto? i ovako to obrazlaže.

image
Marko Juhant

Kombinacija okolnosti ili obične lijenosti i neodgovornog ponašanja, neprimjereni stavovi i drugo mogu dovesti do toga da vaše dijete dobije slabe ocjene u školi.

Za odlikaša bi to mogla biti trojka, a za druge ocjena dovoljan ili jedinica. Problem vašeg djeteta s tom slabom ocjenom traje jako kratko: traje samo dok vi o njoj saznate.

Tada dijete više nema problem, jer ga je prenijelo na vas, sada vi imate problem sa slabom ocjenom. Najčešće reakcije su ljutnja, prijekor i prijetnje.

"Znala sam da to neće dugo trajati..."

"Rekla sam ti..."

"Zašto nisi učio?"

"Od sada ćeš svaki dan od četiri do sedam... biti zaljepljen, prikovan, zašarafljen za stolicu!"

"... da će ti se dimiti iz ušiju..."

"... zbogom bicikl, zbogom lopta i prijatelji,... adio!"

Sve ovo ni najmanje ne pomaže u postizanju bolje ocjene. Pomaže samo učenje. Ali ni to samo po sebi ne pomaže djetetu da riješi problem. Da, u čemu je problem?

Jer dijete, kao što sam ranije napisao, uopće nema problem. Imate ga vi.

Ispravljanje jedinice ili druge loše ocjene započinje s osvješćivanjem problema. Najlakši način je kad vam dijete zaže za slabu ocjenu (recimo iz engleskog), postavite pitanje:

"Što ćeš sada?"

Dijete, naviknuto na ranije reakcije samo će vas izbezumljeno gledati, jer ne razumije da je sada ono na redu.

- Jesi li stvarno zadovoljan ovom ocjenom?

- Ne, naravno da ne!

- Što možeš učiniti da bude bolja, viša?

Tek tada dijete dobije ideju: Popravit ću je!

- Kada?

Djevojke se obično odluče za točno vrijeme npr.- za 10 dana, dečki bi popravljali nakon prvih vjerskih blagdana... Ne dopustite im to. Maksimalno za 10 dana.

- Kako za deset dana?

- Aaa...

- Gdje ti je raspored?

Donosi ga i kaže da ima engleski jezik opet slijedeći četvrtak.

- Kako znaš da ćeš tada biti ispitan?

- Dogovorit ću se.

- Kada?

- Sutra!

- Kako sutra, kad sutra nemaš engleski?

- Potražit ću učitelja u zbornici ili u kabinetu.

- Kada?

- Preko velikog odmora.

- Koliko ti vremena treba da naučiš novo gradivo?

- Dobar sat.

- Kad ćeš učiti?

- U srijedu.

To je logično, manje će zaboraviti do četvrtka, ali ne smije zaboraviti da u srijedu uči i redovno gradivo za četvrtak!

- Kada ćeš u srijedu početi učiti engleski?

- U osam navečer.

Dok vi gledate seriju. Ako je tako, pitajte drugačije:

- Kada ćeš završiti s engleskim?

- U pet.

Znači mora početi najkasnije u četiri.

- Gdje imaš olovku i papir?

Diktirajte mu: srijeda, datum, 15:45 sati, engleski jezik, popravljanje ocjene.

Netko bi mogao pričvrstiti papirić u dječju sobu s unutarnje strane vrata, ali tako vam je skriven kada uđete u sobu. Nije dobra opcija.

Za djevojčice ga je možda bolje pročvrstiti na zrcalo, a za dječake na vrata hladnjaka. I jedno i drugo će ga gledati sedam puta na dan, ali to ipak ne funkcionira, jer ga gladaju, a ne vide.

Jer gledaju "u" ogledalo i "u" hladnjak, a ne "na".

Stoga papirić stavite na kućni kalendar gdje piše tko kada ima stomatologa i kada svekrva ima godišnjicu. Tamo neka stoji. I vidjet će ga kad dođe vrijeme.

Slijedećeg dana provjerite je li vaše dijete dogovorilo ispravak ocjene!

Njegova je dužnost da od vas nauči kako će samo rješavati svoje probleme.

I još k tome, ove subote, kad se bude zabavljalo s drugim djetetom nad nekim smiješnim prizorom na televiziji, ne ulazite iz kuhinje u dnevnu sobu.

Nemojte se iščuđavati ili mahati nožem za kruh i prijetiti: "Da, da, samo se vi smijite! Vidjet ćeš kako ćeš u srijedu učiti engleski!"

Budući da se brinete kako će popraviti ocjenu smatrate da se ne bi smio opustiti i zabavljati pred televizorom? Molim vas lijepo.

Hoće li zahvaljujući vašoj, hladnim oružjem potkrijepljenoj, tvrdnji, naučiti ijedan nepravilni glagol?

Kad dođe ta slavna srijeda, ne očekujte da će vas u 15:45 sati dijete pozdraviti s knjigom i bilježnicom u ruci: "Evo me, kao što znaš, engleski!"

Vi ćete pozvati dijete i kad se začuđeno pojavi, pokazat ćete mu papirić s njegovim rukopisom.

Obično se čuje nešto poput: "Uh, stvarno sam zaboravio!"

Na vama je samo da formulirate rečenicu s najviše tri riječi:

"Što čekaš?" Ili

„Donesi i započni!“ Ili

"Knjiga, bilježnica, idemo!"

Ako želite da učenje bude što učinkovitije, nemojte ga pokušavati ohrabriti izjavama poput:

"Znala sam, a tako lijepo smo se dogovorili!"

"Ti nikad ništa ne zapamtiš, zašto uvijek moram misliti umjesto tebe."

"Dobro da ti se glava još drži na ramenu, inače bi je već odavno negdje zaboravio!"

Dijete radi i uči. Ne dozvolite sebi da vas ulovi u zamku da brojčano procijenjujete za koju je ocjenu savladalo gradivo. Budući da niste učiteljica tog predmeta, ne pitajte ga ništa jer ne možete ocjenjivati.

Ako učiteljeva ocjena bude drugačija, ono će krivicu svaliti na učitelja. Rijetko na to da ste ga pogrešno procijenili, a nikada i nigdje, da je nedovoljno učilo.

Sutradan ćete po hodu, lupanju vratima, načinu na koji će odbaciti školsku torbu znati koju je ocjenu dobilo. Ako je dobilo ocjenu kojom ste zadovoljni, to mu jasno recite.

No, ne smijete ni slučajno izgovoriti ovu rečenicu: "Pa, vidiš! Da si ranije naučio, imao bih samo ovu dobru ocjenu!"

Dijete je uz vašu pomoć napravilo plan kako će ispraviti ocjenu, u dogovoreno vrijeme je odradilo svoj plan učenja i dobilo dobru ocjenu. Po kojoj bi logici sada trebalo slušati vaše primjedbe? Učinilo je najviše što je moglo!

Stoga si ne biste smjeli priuštiti nikakvu primjedbu, pa ni najmanju! Nemate pravo reći: "Ma samo sam mu rekla..."

Slijedeći put dijete će se sjetiti da ste prigovarali unatoč tome što je popravilo ocjenu i dobilo peticu. Prigovarate mu i kada dobije dvojku.

Ne isplati se zamarati istim stvarima. Zašto? Ako bi zakasnio pet minuta i prigovorite mu sa tri rečenice, a sljedeći put zakasni više od sat vremena, i opet mu prigovorite sa tri rečenice, što je isplativije? Nikad više neće zakasniti samo pet minuta, nego cijeli sat, jer plaća istu cijenu.

Jednostavno, ugasite štednjak, odložite posuđe, isključite svoj telefon. Pitajte svoje dijete je li razmišljalo prije odlaska u krevet kako će spavati, je li ga ujutro bilo strah, je li mu bilo mučno ili se okretalo, kako je učitelj komentirao ocjenu, što su rekle školske kolege, kako se osjećao nakon sata i s kakvim se osjećajem vratilo kući.

Čestitajte mu na uspjehu, zagrlite ga, skuhajte čaj, kavu ili što već pijete, narežite mu jabuku ili nešto drugo što voli. Utrošite za to više vremena nego što ste ga utrošili u planiranju popravljanja ocjene.

Tako će dijete osjetiti i doživjeti da ste spremni za njega odvojite vrijeme čak i onda kada uloženim trudom uspije popraviti nešto što nije bilo za pohvalu.

Pokažite mu da se ne ljutite na njega jer je dobilo slabu ocjenu i da vam je drago što je sada dobilo dobru ocjenu.

I konačno da vam otkrijem tajnu onoga što ste zapravo učinili: slabu ocjenu i problem koji je s njom nastao vratili ste djetetu, jer je to njegov problem.

I što sada? Sasvim je jasno tko ima problem, a vi ga samo potičete da poduzme mjere kojima će ga riješiti.

Vaša je dužnost naučiti dijete da rješava probleme, a ne da mu ih kradete. Kradete ako djetetova jedinica postane vaš problem i vi ga rješavate.

Ako pogedate pitanja iz razgovora vidjet ćete da nema ni jednog "zašto?". Zbog čega?

Zato jer mu tamo nema mjesta. Zašto je dobio jedinicu? Jer nije znao! Ne zato što je učiteljica bila zločesta, niti zato što je razred bio glasan. Pogledajte s kojim slovom počinju sva pitanja!

Što, gdje, tko, kako, gdje, kada, koliko …, Dakle, nema zašto?

#ODGOJ DJECE

Izdvojeno