1. nedjelja došašća (A), 2019.
Advent je. Pojam advent (došašće) nije izvorni kršćanski pojam. Kao što ni Božić nije izvorno kršćanski blagdan. Adventom su pogani označavali dolazak svoga boga. Taj pojam se odnosio i na dolazak kralja i dan njegovog krunjenja. Kršćani su taj pojam pokristijanizirali i primijenili ga kao tehnički pojam na vrijeme iščekivanja dolaska svoga Kralja i Boga, kojega prepoznajemo u Isusu iz Nazareta.
Advent liturgijski počinje četiri nedjelje prije Božića i završava Božićem na koji nas pripravlja. U njemu je uključeno i liturgijsko sjećanje na prvi Kristov dolazak i iščekivanje s nadom konačnog Kristovog dolaska. I osobito prepoznavanje Kristovih dolazaka danas.
Upravo je ovo prepoznavanje Kristovih današnjih dolazaka danas posebno problematično. Posljedica toga je da izvorno i pogansko značenje adventa danas ponovo dobiva na snazi. Ne mislim samo na advent naših gradova i ulica. Možda je on ponajmanje problematičan. Naime, taj advent ne pretendira tome što se čini dati religiozno značenje. On se samo koristiti u promidžbene svrhe i za zabavu.
Mislim, međutim, na tradicionalni kršćanski advent koji je sveden na pripravu Božića kao Isusovog rođendana, a gotovo je potpuno izgubio iz vida Božić kao susret sa živim Isusom Kristom. Advent nam je postao priprava na Božić kojemu je Isus tek lik iz prošlosti i, eventualno, netko koga ćemo opet možda nekad i negdje susresti u budućnosti, a nije nam priprava na susret s Isusom živim s kojim se kao kršćani možemo i moramo susresti u svojoj sadašnjosti. Upravo o tome na svoj slikovit način govori i na to nas upozorava današnji evanđeoski ulomak.
Isus nije netko tko je živio i koji će, eventualno, ponovo doći tek na kraju vremena. On je živi Isus, kako to snažno poručuje papa Franjo mladima i onima koji se o njima brinu. I kao živi Isus, želi nas susresti žive o ovom Božiću. Da bi nas susreo žive i da bismo ga susreli živoga moramo ga tražiti ondje gdje on jest. Ne samo u prošlosti. Niti samo u budućnosti. Nego i u svojoj sadašnjosti. Osobito u svojoj sadašnjosti. I ne u moći, jer one se objavljuje u nemoći, na križu. I ne u pobjedi jer on nam se objavio u porazu.
Naše se molitve, koje bismo mogli nazvati našom potragom za živim Isusom u svojoj sadašnjosti, najčešće svode na to da ga pokušavamo pronaći u ostvarenju svojih želja i snova. Ali, Isus nije došao i ne dolazi da bi ostvario naše želje. Došao je i dolazi da bi ostvario Božje želje, Očevu volju. Isus je Božji san o čovjeku.
Zato, želimo li ga susresti o Božiću koji je pred nama i za koji se pripravljamo adventom, trebamo se odreći svojih želja. I onih ljudskih snova o čovjeku, koje je dodatno poremetio i zatrovao napasnik, đavao, na samom početku našeg postojanja. I trebamo početi sanjati Božji san o čovjeku. I u skladu s tim Božjim snom bdjeti nad sobom, pazeći na svoje želje i propitkujući svoja iščekivanja. I uspoređujući ono što želimo i očekujemo s onim što Bog želi, što Bog očekuje.
To je način da budemo budni. I spremni na Isusov dolazak. I susret s njim. To je kršćanski advent. I prilika da nam Božić ne bude tek slavlje Isusovog rođendana, nego i susret sa živim Isusom.
Neka nam je blagoslovljen advent!