Iako sam Lepu Smoje jako, jako površno poznavao, snažno me se dojmila. Kako bi jedan roditelj jednogodišnje kćeri jedinice mogao zaboraviti gospođu koja na Pjaci čučne i kaže joj: "Kakve divne plave okice. Nemojte joj ništa nametati!", što je bio i moj roditeljski kredo.
Poslije sam, 2009. godine, u pauzi vizualno blještavog "Zločina i kazne" HNK Split Aleksandra Ogarjova, zbunjen od silnih senzacija, slučajno čuo kad je rekla Anti Jelaski: "Čisti učenik Vasiljeva, ruska škola".
Ta oštroumna kratka dijagnoza otvorila mi je predstavu, režiju i samu Lepu. Sutra sam je nazvao za kraću izjavu za "Slobodnu", koja je također bila misaono točna, telegrafski sročena i povijesno situirana. Slično sam u raznim prilikama ponovio još par puta, diveći se inteligenciji, buntovnom duhu,...