Berekin se prodavao i po švercu. Smoje, Ćićo, Pop, Tolja, Feđa, Čedo i Efi radili su ga s nogu, između ‘Gage‘, ‘Zlatnih vrata‘ i Ćićine konobe

Prijestupna je godina, i pored ostalih rijetkih stvari, na pamet nam pada jedan prijestupnik koji bi to sigurno okrenuo na zafrkanciju. Pogotovo ako biste mu krenuli čestitati 41. rođendan. Ili 20. i kusur, ovisi kako tko broji, a kod njega se s brojevima nikad nije znalo.

Takav je bio Berekin, mangup koji godine nosi bolje nego mi ostali, čak i onda kad ga se već odavno ne može vidjeti po trafikama. Nema ga, doduše, više tko ni raditi.

Ovaj šaljivac daleke je 1979. odmah sklopio prijateljstvo sa Splićanima, barem s 15 tisuća njih. Stari splitski kroničar i novinar Slobodne, Vojko Mirković, sjeća se da za Berekina nije trebalo tražiti mjesta na pultu kioska jer bi se tiraža razgrabila prije nego što bi se smjestila među drugim izdanjima. Zvuči nevjerojatno? Što biste tek rekli...