Kad netko spomene Sardiniju, tri asocijacije refleksno mi padaju na pamet. Jedna je zemljopisna, druga kulturološka, a treća je sociopatološka.
Fascinira me podatak da je tome škoju bliža afrička (tuniska) obala od matične talijanske, zastrašuje me svijet surovog siromaštva iz filma „Padro padrone“ braće Taviani, a mučninu mi izaziva činjenica da je tamo u svojoj vili Silvio Berlusconi orgijao na glasovitim bunga bunga zabavama. Kad ispod svega podvučem crtu, taj mi se otok doima kao idealna pozornica za situiranje nekog napetog krimića ili čak cijele serije takvih romana.
To mišljenje dijeli i Flavio Soriga, no za razliku od moga, njegovo ima stanovitu težinu. On je, naime, rođen (1975.) i odrastao u Uti, gradiću nadomak Cagliariju, i odličan je poznavatelj...