Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
KnjiževnostLibrofilija

Knjiga koja će vas izbaciti iz tračnica

Piše Ivica Ivanišević
8. veljače 2020. - 08:18
ANDREW HAYES-WATKIN

Krimiće se obično stavlja u pretinac lakog štiva, no pisati o njima ponekad je neusporedivo teže negoli pisati o ambicioznoj literaturi. Recenzentski bonton pretpostavlja suzdržano predstavljanje radnje; o njoj se treba govoriti tek u grubim crtama, da se čitateljima ne bi pokvario užitak.

To pravilo jednako vrijedi za sve književne žanrove i ne predstavlja bogzna kakav problem kad na red dođe neka introspektivna knjiga u kojoj se malo što događa, ali se zato manjak zbivanja nadomješta slojevitim unutarnjim svjetovima likova, oštroumnim digresijama pripovjedača ili odvažnim jezičnim iskoracima. No, kad iz razgovora o krimiću silom prilika isključite sve meandre njegova zapleta, htjeli-ne htjeli osjetit ćete silnu frustraciju kakva je mene pogodila nakon što sam dočitao “Nijemu pacijenticu” Alexa Michaelidesa (u prijevodu Ane Knežević).

Obuzet slučajem

Naime, dugo mi u ruke nije dospio krimić s tako moćnim obratom koji čitatelja doslovce čupa s tračnica očekivanja, a o njemu moram šutjeti kao zaliven. No, što je, tu je, ajmo se baviti dopuštenim.

Theo Faber 42-godišnji je psihoterapeut koji je upravo dobio posao u umobolnici na sjeveru Londona, kamo smještaju najteže slučajeve i kojoj prijeti sasvim izgledno gašenje. Pa koji je to vrag ozbiljnog profesionalca u najboljim godinama natjerao da iz relativne sigurnosti prethodnog namještenja iskorači u zonu ozbiljnog egzistencijalnog rizika? Theo je potpuno obuzet slučajem Alicije Berenson, slikarice koja je tamo smještena nakon što je prije šest godina proglašena krivom za ubojstvo muža, uspješnoga modnog fotografa. Mali milijun forenzičkih dokaza skrojio je neoborivu optužnicu, a svaku dvojbu oko presude uklonila je sama Alicia koja se nije ni pokušala braniti. Otkad je zatečena uz beživotno tijelo svoga muža, ona nije progovorila ni riječi.

Theo koji je i sam dugo pohađao psihoterapiju jer je u formativnim godinama zaradio duboke emocionalne ožiljke, daje sebi u zadatak ono što nikome prije njega nije pošlo za rukom: natjerati Aliciju da progovori i konačno otkrije što se uistinu dogodilo. Duge i besplodne sate on provodi s njom čekajući da se dogodi čudo, a ostatak vremena traga za ljudima koji su je dobro poznavali i koji mu možda mogu ponuditi ključ za razbijanje šifre njezina povjerenja.

No, susreti s njima bacit će novo svjetlo na slučaj i dovesti u pitanje službenu, policijsku verziju priče.

Malo-pomalo, psihijatar će sve više sličiti detektivu koji pokušava složiti rasute krhotine kompliciranog kriminalističkog puzzlea, a čitatelj će početi sumnjati da motivi koji pokreću Thea nisu isključivo profesionalni, nego da ispred njegove želje da pomogne Aliciji stoje i neki, reklo bi se, romantični predumišljaji. To prije što saznajemo kako je Theo prevareni muž čiji se privatni život urušio kao kula od karata.

Briljantni zanatlija

Dok budemo pratili njegove očajničke pokušaje da je konačno natjera progovoriti, priča će nas do te mjere obuzeti da ćemo kroz stranice jurišati brzinom sprintera, nemajući kad prije pročitati sljedeću. Većina krimića, barem onih boljih, bez većih problema održava napetost dok se gradi i usložnjava zaplet. No, vrlo malo autora kadro je ponuditi rasplet koji se neće doimati kao svojevrsni antiklimaks. Michaelides je, pak, učinio ono što mogu samo rijetki: domislio je i napisao finale zbog kojega će vam vilica treskom lupiti o pod i tamo se dugo zadržati.

“Nevina pacijentica” romaneskni je debi ovog pisca ciparsko-engleskih korijena. No, njega je teško nazvati početnikom, jer je autor dva scenarija za filmove sa zvjezdanim castingom (Rosamund Pike, Uma Thurman, Tim Roth, Sofia Vergara...). Među filmašima je, izgleda, dobro ispekao zanat, naučio se preglednom i ekonomičnom pripovijedanju te izbrusio osjećaj za metronomski precizan ritam. Utoliko i nije čudo što je knjiga do sada objavljena u četrdesetak zemalja diljem globusa, što je poharala vrhove top-lista čitanosti, dobila redom pohvalne kritike te što su prava za njezinu filmsku adaptaciju vrlo brzo prodana za masne pare produkcijskoj kući Brada Pitta.

Ako ste ljubitelj krimića, preporuka je jasna. Ona, međutim, vrijedi čak i ako niste. “Nijemu pacijenticu” svi bi trebali pročitati čisto da se osvjedoče kako postoje zanimljivi autori koje možda nećemo upamtiti kao velike umjetnike – zapravo sigurno nećemo - ali bi ih valjalo sačuvati u pamćenju kao briljantne zanatlije, besprijekorne narativne obrtnike koji znaju smisliti dobru storiju i, što je još važnije, znaju kako se ona treba ispričati.

#“NIJEMA PACIJENTICA” ALEX MICHAELIDES

Izdvojeno