StoryEditor
Književnostkuga i pohota

Boccacciov ‘Decameron’ kao da je pisan i za doba korone: govori o ljudskim reakcijama na epidemiju, jedni se utječu samoizolaciji, drugi piću i seksu

Piše Jasmina Parić
23. ožujka 2020. - 16:50
Prizor iz 'Decamerona' u režiji Gorana Golovka sa Splitskog ljeta 2006.Joško PONOš/hanza media

Pripovijedanje je jamačno staro kao i ljudski rod, preteča je teatra i svih scenskih umjetnosti. Jedna od najznamenitijih zbirki priča na svijetu, “Decameron” Giovannija Boccaccia, u ovim tjednima straha, izolacije i epidemije, kada nema ni kazališta, ni kina, pa ni Pričigina kod nas, ponovno zadobiva popularnost.

U Italiji ovu knjigu iz sredine 14. stoljeća preporučuju za čitanje u doba karantene, priče iz “Decamerona” slušaju se na YouTubeu, stručnjaci raznih profila vele da je korisna. Zabavna je, poučna, duhovita, često i lascivna, a mnoge novele slave život, ljubav i putenost, jedre su i izravne te izruguju ljudske slabosti i praznovjerja, ali i slave plemenita svojstva.

Crkvi ovo djelo nikada nije bilo drago – odviše je u “Decameronu” razbludnih fratara i redovnica. Boccaccio se izruguje ondašnjim crkvenim naputcima o uzdržavanju od seksa u propisane dane, i štoviše – mnogi ženski likovi srčano istupaju (u jednoj priči i pred gradskim sucem) i zalažu se za pravo na odabir, za zadovoljenje tjelesnih potreba, za pravo na ljubavnika ako im muž ne odgovara.

Knjiga, koja je i dosad bila nezaobilazna u školskoj lektiri i na mnogim fakultetima jer daje široku sliku srednjovjekovnog života i običaja, doživljava novu popularnost upravo zbog okvira u koji je smještena radnja, a taj je okvir karantena zbog kuge u Firenci.

“Decameron”, kao što i naziv govori, zbiva se u razdoblju od deset dana. Desetero mladih ljudi, sedam mladih gospa i tri mladića, povezani prijateljskim, rodbinskim i susjedskim vezama, u vrijeme kužne pošasti u Firenci susreću se u polupraznoj crkvi. Većina njihovih obitelji već je nastradala, a oni, budući da su vlasnici mnogih seoskih imanja, dogovore se da odu u jedan ladanjski dvorac.

Odluka je veoma razumna – otići će na čisti zrak, gdje je mogućnost zaraze manja. I u selima se pojavljuje kuga, ali naseljenost je rjeđa, a livade i šume itekako su zdravije od gradskih ulica. Svakoga dana, između ručka, glazbe, šaha i odmora, svatko od okupljenih priča po jednu priču, tako da ih je na kraju stotinu.

image
Prizor iz 'Decamerona' u režiji Gorana Golovka sa Splitskog ljeta 2006.
Joško PONOš/hanza media

Boccaccio stavlja svoje pripovjedače u idealnu karantenu – u ljupkom ladanjskom okruženju je dvorac s vrtom, mladi ljudi poveli su i poslugu da ih dvori, sve je čisto i pometeno, zalihe hrane su obilate, a podrum pun izvrsnog vina.

No, pisac ne zaboravlja u uvodu oslikati strašno stanje u svojem gradu. Opisuje simptome i razvoj bolesti, manjkave pokušaje njege i liječenja, sprovode i pomor čitavih obitelji.

Uz to, posebno je interesantna njegova analiza ljudskog ponašanja i reakcija. Mnogo toga nalikuje na današnje vrijeme. Neki su se, piše Boccaccio, zaključali u svoje domove u nadi da će ih nevolja zaobići; drugi pak žive cijedeći iz života svaku kap naslade, opijaju se, zabavljaju i obilaze krčme.

Poduzimale su se neke mjere za zaštitu grada, ali, navodi pisac, u toj borbi nije vrijedila ni ljudska razboritost, ni poduzete mjere prema kojima su određeni službenici čistili grad od velikih prljavština i zabranjivali ulaz svakom bolesniku, ni mnogi savjeti o zaštiti zdravlja, a uz to, nisu pomagale ni ponizne molitve ni procesije.

U proljeće 1348. godine buknula je epidemija crne smrti koja je u konačnici pomorila pola Europe.

Lijekovi su slabo djelovali, a uz učene vidare pojavila se i hrpa nadriliječnika i prevaranata. Bolest se prenosila kao vatra, kontaktom s oboljelim, ali i preko zaraženih predmeta. Stoga su ljudi počeli misliti samo na spas vlastite glave, bježeći od zaraženih. Neki su, kako je spomenuto, organizirali “samoizolaciju” odbijajući uopće čuti što se vani zbiva. Drugi su tvrdili da je spas u smijehu, piću, izrugivanju čitavoj situaciji i udovoljavanju svim prohtjevima.

Neki su šetali gradom držeći rukoveti mirisnog bilja pod nosom. Neki su, poput junaka “Decamerona”, pobjegli na selo. Neki su kugu i preboljeli. Nagon za samoodržanjem pokazao je svoje strašno lice: susjedi su zapuštali susjede, muževi žene – i obrnuto – pa čak i roditelji vlastitu djecu.

Na sprovode više nitko nije htio ići, ili se na sprovodu, mimo svakog običaja, šalilo i smijalo. Kako bogatiji građani, tako su i siromašni radnici, pa i seljaci digli ruke od svega.

U takvom crnom vremenu šalje pisac svojih desetero Firentinaca u osamu, gdje uz pripovijedanje priča nastoje sačuvati tjelesno zdravlje, ali i zdrav razum.

Valja napomenuti da okupljeno društvo, premda je samo i slobodno te neki parovi njeguju i međusobne simpatije, živi posve čedno, premda pričaju i vrlo škakljive priče. Mladići se viteški ophode prema damama, a svakoga dana za pričanje je zadana određena tema ili je dan slobodan izbor.

Priča se tako o neprilikama koje sretno završavaju, o spretnim i lukavim ljudima, o sretnim i nesretnim ljubavima, o ženama koje su prevarile muževe – i obrnuto – i o onima koji su se vještom dosjetkom izvukli iz nedaće ili se nekome osvetili.

“Decameron” je impozantna zbirka pripovijesti sabranih iz različitih izvora, a većinom je radnja smještena u autorovo vrijeme, premda neke od njih vuku korijene iz Indije ili antičke Grčke.

Uglavnom su poznati izvori i djela gdje se prvi put pojavljuju, ali Boccaccio ih je ispričao živo i duhovito, uz vrsne dijaloge, dodavši im posve novu kvalitetu. Neke je vjerojatno napisao sam, neke preradio, neke – osobito one na razini vica, dosjetke – zabilježio jer su kolale u društvu.

Jedan od prastarih motiva je, primjerice, priča o slugi koji vodi ljubav s kraljicom. Ona ga je primila u tami, vjerujući da joj je došao kralj; kralj, vidjevši što se zbilo, ošiša usnulom slugi dio kose kako bi ga ujutro pronašao, no on ošiša sve svoje usnule “kolege” i kralj zaključi da mu je najpametnije šutjeti.

Među lascivnije priče spada ona o mladiću koji se pravi nijem i budalast i zaposli se kao vrtlar u ženskom samostanu. Mlade redovnice zaključe kako je idealan za proučavanje i zabavu, pa na koncu vrtlar ima pravi mali harem.

Potom, tu je i priča o ženi koja je ljubavnika sakrila u bačvu; muž joj stiže kući, ona veli da je u bačvi kupac, koji veli da će bačvu platiti ako je čovjek iznutra dobro očisti. Dok muž struže unutrašnjost bačve, žena se nad nju naginje, a ljubavnik joj prilazi sleđa...

Zgodna je i priča o svećeniku koji uvjeri ženu da se u nju zaljubio anđeo Gabrijel i da će joj doći u ljudskom tijelu. Zamoli je da to bude njegovo tijelo, jer će tada, dok se anđeo bude zabavljao sa ženom – njegova duša boraviti u raju. I sve ide lijepo dok se gospa glupača – kako je Boccaccio naziva – ne pohvali prijateljicama.

Boccacciu su uzimali za zlo što se izruguje Crkvi i njezinim predstavnicima, ali mnogi ističu da je bio i preblag – valja samo pogledati što se u to doba zbivalo u samom Rimu, kako se se kupovale i prodavale papinske tijare, kako su se stranke krvavo borile da na papinsku stolicu postave svoga kandidata i što su sve radila nezakonita djeca i nećaci tih istih papa.

Stoga, jedna od priča iz “Decamerona”, koja je poznata kod mnogih naroda, govori o kršćaninu koji svoga susjeda Židova nagovara da se pokrsti. On veli da prvo mora pohoditi Rim. Kršćanin, znajući što se tamo zbiva, uvjeren je u propast svoje misije, ali Židov, došavši s puta, pokrsti se veleći da kršćanska vjera uistinu mora biti ona prava kada nije propala ni uz takve pastire koje je zatekao u Rimu.

Budući da knjige, kako se kaže, govore o knjigama, Boccaccio je koristio priče iz mnogih starijih izvora, ali, isto tako, i kasnije kod Shakespearea nalazimo djela poput “Cimbelina” i “Sve je dobro što se dobro svrši” koja su već ispričana u “Decameronu”.

Tko je u školi pročitao samo novelu “Fra Cipolla u Certaldu”, koja je obavezno bila uvrštena u školske čitanke – preporučujemo mu i ostalih 99 priča, a vrijedi još jednom pomljivo pročitati i predgovor i iz njega izvući koju pouku. •

Izdvojeno

14. srpanj 2020 18:10