On je najdugovječniji ravnatelj jednog kazališta u Hrvatskoj, pa i šire. Legendarni Fadil Hadžić mu je 1982. godine ostavio u nasljeđe kazalište koje je steklo slavu kao "Jazavac", da bi tijekom mandata Duška Ljuštine bilo preimenovano u "Kerempuh".
Na mjestu ravnatelja tog kazališta ostao je 37 godina, reizborom svake četiri godine. Kada je u ožujku ove godine proslavljeno 60 godina tog kazališta, na Kerempuhovoj stazi dobio je Zvijezdu sa svojim imenom, piše Radar.
Duško Ljuština je i najdugovječniji menadžer u kulturi, od vremena nastanka KPGT, do današnje funkcije direktora teatra Ulysses na Brijunima, koje iduće godine slavi 25 godina postojanja. Zaslužan je za ona čuda koja je u bivšoj Jugoslaviji pokrenuo njegov Centar za kulturnu djelatnost u Zagrebu – kultne diskoteke Kulušić i Lapidarij, novi val u glazbi, jazz klub Boška Petrovića, galeriju Nova… sve je to bio rezultat ekipe tadašnjih mladih glazbenika, pisaca, umjetnika svih profila. Po obrazovanju je doktor pravnih znanosti, porijeklom je iz Glibodola, sela podno Male Kapele u Lici.
Upitan za razne kontroverzije koje su se vezivale uz njega, kazao je:
- Imam jedan veliki osobni problem. Odgojen sam u izrazito poštenoj obitelji. Iz tog koda, da ga tako nazovem, imao sam potrebu svidjeti se svima, jer nisam vidio razloga da mene bilo tko ili za bilo što napada ili osporava. I ja danas, u ovim ozbiljnim godinama, nisam nikada nikome učinio nešto loše! Samo sam ljudima pomogao.
Tijelo kojem sam predsjedavao podijelili smo umjetnicima, znanstvenicima, profesorima… oko 350 stanova, koje su ljudi poslije otkupili za sitniš i danas im ti stanovi vrijede milijun. I tu su ljudi osporavali i govorili: nije htio, a mogao mi je dat i veći stan!
Kao mlad čovjek, smatrao sam da velike institucije moraju voditi umjetnici. Na žalost, kasnije sam - ne zbog sebe već zbog realnih pokazatelja - promijenio mišljenje. Pravi menadžeri se bave i glupostima: je li kazalište čisto, jesu li toaleti čisti, radi li tehnika kako treba, jesu li svi došli na vrijeme na posao…
Time se veliki umjetnici ne bi trebali baviti. S druge strane, ovi prostori su, nažalost, puni jala. I, "po defaultu" se pojedine ljude osporava. I nikako da sagledamo realnost. Ja sam, recimo, u poznim godinama doktorirao na temi Marketing hrvatskih kazališta. Radio sam istraživanje na publici, umjetnicima… I onda sam svoje osporavatelje pitao tko će mene nakon pedeset godina bavljenja ovim poslom ispitivati? I što oni uopće više od mene znaju o tome? - pita se Ljuština, kojemu su spočitavali i da je "za sve vlasti".
- Nisam ja za sve vlasti, ja sam socijaldemokrat. Ali sam i prijatelj. Nisam napuštao svoje prijatelje ni u najtežim trenucima. Mene su sve vlasti smjenjivale. Kako god se pojavila koja vlast, donijela je odluku da me smijeni. Ja sam devedesete godine bio dvije godine direktor, a da nisam bio imenovan. Svake četiri godine me je netko smjenjivao.
Govorio sam da je na ovim prostorima najbolje zanimanje atletičar. Skočiš u dalj, ako je prijestup, skočiš ponovno, izmjere ti skok i sve je riješeno, ne mogu ti ništa. U ovom mom poslu se sve može osporiti i sve je stvar dogovora, jesi li dobar ili nisi – izjavio je Duško Ljuština, a cijeli razgovor možete pročitati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....