StoryEditor
Kazališteeto narodnog veselja

Bili smo na premijeri ‘Bambine‘, nema sumnje da će puniti gledališta; Jedan lik posebno je oduševio, ali neke bi epizode bilo najbolje izostaviti

Piše Jasmina Parić
14. veljače 2020. - 23:25
Matko Biljak

Tanušna priča, dobro orkestrirana i obogaćena glazba Nene Belana i "Đavola", par vlaja, par starih partizančina i ljubavni par - i eto narodnog veselja, eto rasprodanih gledališta danima unaprijed u splitskom HNK.

Mjuzikl "Bambina" punit će kuću, o tome uopće nema spora, i ta činjenica uopće nije beznačajna. Malo što je tako otužno kao poluprazni teatar. Ljudi će se opustiti i pocupkivati na sjedalicama, ako preferiraju ovakvu vrstu opuštanja i zabave. Ostali mogu osobno u maškare.

Mjuzikl je forma zahtjevna skoro kao opera, a nosi i dodatne zamke; nije lako naći izvođače koji su sposobni i dobro pjevati i dobro glumiti i plesati. Uvijek se tu kod dodjele uloga stavlja na vagu izbor - bolji glumac osrednjeg glasa ili bolji pjevač "drvenijeg" nastupa, pogotovo kod nas gdje se mjuzikli mogu izbrojiti na prste, a talenti ne čekaju u redovima kao na Broadwayu.

Nekoliko izvođača zadovoljilo je sve kriterije ovoga žanra a drugi su se zadržali u prostoru vlastitog komfora.

Partijska ćelija

Sama priča za mjuzikl ne mora nužno biti prepametna i preduboka jer je svojevrsna poveznica među songovima; uostalom, i u vrhunskim operama napretek je glupastih libreta.

Međutim, redatelj Krešimir Dolenčić baš je izistirao na razdoblju osamdesetih godina prošlog stoljeća u kojima je i nastajala glazba "Đavola", a Ana Tonković Dolenčić napisala je tekst djela čija se radnja većim dijelom zbiva u splitskom škveru.

Duh tog živopisnog vremena nije uhvaćen. Spomene se tu i tamo inflacija, stambena lista, Šuvarova škola i partijska ćelija a inače - visokopozicionirani kradu, mladi par ima vrlo običnu zapreku sreći jer potiče iz različitih društvenih slojeva, radnici marendaju i suside ogovaraju.

Mogle su to biti i šezdesete i sedamdesete, a uz uklanjanje nekolicine socijalistčkih naplavina, mogla bi to biti i današnjica.

Čak ni solidna kostimografija Tee Bašić Erceg nije puno pomogla retro ugođaju jer su trliši uvijek trliši, a puf rukavi i volani za vraga su se ovoga časa vratili u modu.

Inače, počelo je dobro, malom živahnom uvertirom u kojoj se izdaleka osjeća posveta Tijardoviću. I završilo je efektno, izlaskom Nene Belana i njegovog banda Fiumensi na scenu, na kojoj se improvizira plesnjak.

Između toga, puno je dijaloga "ritko na plitko", općih mjesta pa i izlizanih dosjetki. Splićani govore nekim nepostojećim dijalektom u kome se miješaju Uvodićevi arhaizmi i današnji izričaj. Za začin su tu i rukovodioci vlaji, pa jedan partijski sekretar Srbin koji se svakoj rečenici barem triput podštapa sa "bre" te bodul, i dakako, pijani Pajdo bez kojega se valjda ne mogu zamisliti osamdesete.

Inzistira se jako na smiješnosti s tim podgrijanim dosjetkama, ali efekti su slabi.

To bi bila poveznica među songovima. Uvršteni su veliki hitovi nekadašnjih "Đavola" poput "Dugog toplog ljeta", "Stojim na kantunu", "Sunčanog dana" i "Bambine".

Proživljena mladost

Glazba je to koju svatko poznaje, uz koju su proživljene mladosti i koje smo navikli slušati isključivo u originalu. Vrlo kvalitetna orkestracija Olje Dešića osvježila ih je, a dodatni instrumenti u orkestu (dirigent Jure Bučević) pridonijeli su raskoši zvuka pa će se ove obrade zacijelo svidjeti i onima kojima "Đavoli" nisu prvi izbor na play listi.

Za samostalnu izvedbu songova odabrani su glumci koji i dobro pjevaju, a njih u HNK ne fali, i to različitih generacija. Svakako valja izdvojiti Zoranu Kačič Čatipović koja s Giulianom Đanićem tvori par rukovodioca negativaca.

Njen moćan glas i glumački talent nisu iznevjerili, ali Đanić je pravi dobitak za predstavu. Ovaj glazbenik koji ima vrlo malo kazališnog iskustva, igra slobodno, sigurno, a ujedno je dobrodušan i opasan.

Inače, svi likovi koje tumače Ksenija Prohaska, Stipe Radoja, Andrijana Vicković, Vicko Bilandžić, Silvana Stanić, Tajana Jovanović, Nenad Srdelić i Filip Radoš su manje više karikature, neka uspjelija, a neka manje uspjela, osim idealnih ljubavnika, Pere Eranovića i Dore Bogdanović.

Nakaradne epizode Tonča Banova u liku Pajde i Stefana Kokoškova bolje je bilo izostaviti.

Iskusan redatelj poput Dolenčića ispoštovao je zakonitosti žanra, zna čime kupiti publiku, ali, moguće i zbog manjka vremena, potkralo mu se puno praznina. Na kraju je stigao do nekakve varijante novogodišnjeg tv programa: ou bejbe, hop - cup, sritna Nova godina svima, i živile maškare!

#BAMBINA#HNK SPLIT#KREŠIMIR DOLENČIĆ#NENO BELAN#ĐAVOLI#MJUZIK

Izdvojeno

08. srpanj 2020 00:42