Ekran je zacrnjen dobre tri minute na početku filma "Zona interesa" ("The Zone Of Interest") britanskog redatelja i scenarista Jonathana Glazera. Sveprisutnost crne može se sagledati dvojako, od boje smrti, do odavanja počasti žrtvama holokausta. No, kad se u tamni kadar ušulja proganjajuća glazba s ambijentalnim zvukovima (cvrkut ptica itd.), Glazer upućuje da je ovo film koji se neće samo gledati, nego i slušati.
"Zona interesa" je utoliko usporediva s mađarskim "Saulovim sinom", pretposljednjim velikim filmom na temu holokausta (ovaj je posljednji) u kojem je bilo podjednako važno ono što vidimo i čujemo. Međutim, prateći u stopu židovskog zatvorenika zaduženog za odvođenje nesretnika u plinske komore kroz deveti krug pakla koncentracijskog logora, gledatelj je krajičkom oka mogao vidjeti neljudske grozote koje su se događale na samome rubu kadra.
U Glazerovu filmu, njegovom prvom nakon desetogodišnje pauze ("Ispod kože"), ne vidi se nijedan konc-logorski užas i nezamislivi horor je sveden na pozadinsku zvučnu sliku. Inspiriran istoimenom knjigom Martina Amisa iz 2014., Glazer ne ulazi u konc-logor i zadržava se u okolici kuće zapovjednika Auschwitza Rudolfa "Rudija" Hössa (Christian Friedel; "Trinaest minuta") i njegove supruge Hedwig (Sandra Hüller; "Toni Erdmann", "Anatomija pada").
Kuća koju su preoteli Židovima smještena je s vanjske strane zida logora smrti, odijeljenog bodljikavom žicom. "Posadili smo loze da ga prekrije", nonšalantno će Hedwig kad joj majka (Imogen Kogge) dođe u posjet, kao da se u njezinom susjedstvu ne odvijaju masovna ubojstva logoraša.
Na toj "banalnosti zla" i koegzstenciji dviju suprotnosti/krajnosti, odnosno normalne, idilične svakodnevice jedne nacističke obitelji i nenormalne, košmarne ratne stvarnosti Glazer temelji snažan i nelagodan film o holokaustu kakav dosad još nismo vidjeli, drukčiji od "Schindlerove liste", "Život je lijep", "Pijanista", "Dječaka u prugastoj pidžami"...
Glazer ne humanizira članove obitelji, naprotiv od njih je distanciran poput Michaela Hanekea u "Bijeloj vrpci" i ilustrira njihovu dehumanizaciju opservacijskom kamerom Łukasza Żala ("Ida", "Hladni rat"). Hedwig je svjesna situacije, ona preuzima stvari spaljenih Židovki, od bunde do zubne paste u kojoj je pronašla dijamant, ali kao da živi u nekakvom mjehuru, zatvorenom svijetu u kući s bazenom, staklenikom, vrtom. Podiže djecu, daje upute slugama, prima goste, bavi se hortikulturom...
"Živimo onako kako smo sanjali, sve što želimo nam je ispred vrata", Hedwig govori Rudiju koji je zove "kraljicom Auschwitza" i hvali da je "stvorila divnu okolinu za djecu". "Ovo je rajski vrt", opaža njezina majka. Od hortikulture do horora kratak je put i malo po malo u raj obitelji Höss sve više prodire pakao Auschwitza.
Rudi prima arhitekte i inženjere u vezi izgradnje novog kružnog krematorija za spaljivanje "tereta", ali i (poskrivečki) mladu logorašicu za intimno druženje, jedan njegov sin pronašao je zube spaljenog logoraša, dok Hedwigina majka opaža plamen visokih peći u odrazu prozorskog stakla, još uvijek potresena razgovorom s kćerkom o Židovkinji za koju je radila, a mogla bi biti u logoru.
Periodički u kadar prodiru krikovi, žamor, pucnji, lavež pasa, dolasci vlakova, dijalozi čuvara logora i logoraša, kao evokativni zvukovi konc-logorske mašinerije u podlozi srednjeg/krupnog plana Rudija ili cvijeta. Kad čujemo rečenice tipa "Što je napravio? Potukao se zbog jabuke... Utopi ga u rijeci" ili "Samo ćeš tako stajati i drhtati?", to ispada još više uznemirujuće nego da sve vidimo. Atmosfera je užasno realistična.
Možda baš zato Glazer u odsudnom trenutku nakratko odlazi u budućnost i ulazi u Memorijalni muzej Auschwitz-Birkenau, a povremeno radi i nadrealan vizualan odmak, eksperimentirajući sa slikom. Redatelj rabi termovizijsku kameru s rendgenskim vidom, npr. u sceni kad mlada djevojka pod okriljem noći ostavlja jabuke pored lopata da dočekaju logoraše, što je ispresijecano s Rudijevim glasom dok djeci za laku noć čita strašnu bajku braće Grimm "Ivica i Marica".
"Marica je gurnula Vješticu u peć što je dublje mogla, zatvorila željezna vrata i povukla zasun. To joj je bila kazna za strašna djela", pripovijeda Rudi u filmu koji proganja gledatelja i ostaje dugo s njim jednom kad završi. "The Zone Of Interest" je priča za tešku noć.