‘Zločin je moj‘: Borba spolova s ‘MeToo‘ prizvukom

Bio vam Francois Ozon drag ili ne, čovjeku treba priznati nevjerojatan radni elan. Nema tome dugo da smo u kinima gledali njegovog "Petera von Kanta", a francuski redatelj već se vraća s novim filmom "Zločin je moj" ("Mon crime"/"The Crime Is Mine").

Vrlo solidni "Zločin je moj" predstavlja Ozonov povratak komediji koji ga je vratio u formu nakon "Petera Von Kanta". Očito mu je trebalo malo da se opusti od drama poput "Bogu hvala" ili "Ljeta ‘85." i psiholoških trilera a la "Dvostruki ljubavnik", odnosno da se vrati žanru u kojem je snimio neke od boljih filmova karijere kao što su "Osam žena" i "Trofejna žena".

"Mon crime" kao da tvori Ozonovu neslužbenu komičnu trilogiju s "8 femmes" i "Potiche". Moguće da je redateljevoj inspiraciji kumovao i "reunion" s europskom glumačkom divom Isabelle Huppert ("Elle", "Sve što dolazi", "Greta") nakon odlične suradnje na "8 žena", ali i da su ga dodatno nadahnule mlade nade francuske kinematografije/glumice u usponu Nadia Tereszkiewicz ("Zauvijek mladi"; nedavno prikazan u hrvatskim kinima) i Rebecca Marder ("Simone: Žena stoljeća").

U "Mon crime" Ozon prisvaja žanr tzv. screwball komedije tridesetih godina prošlog stoljeća adaptirajući istoimeni kazališni komad Georgesa Berra i Louisa Verneuila iz 1934., dvaput prebačen na ekran već do isteka četrdesetih ("True Confession", "Cross My Heart").

Priča prati mladu glumicu Madeleine (Tereszkiewicz) koja se nadala "konačno pravoj ulozi", a optužena je za ubojstvo producenta Montferranda (Jean-Christophe Bouvet), iako je ovaj bio živ kad je pobjegla od njega nakon što ju je pokušao napastvovati u svojoj vili.

Madeleine odluči braniti cimerica/nezaposlena odvjetnica Pauline (Marder) i njih dvije će ovaj slučaj/zločin proslaviti nakon što prikažu ubojstvo kao samoobranu i prokažu muškarce kao seksiste, ali u radnju tad ulazi potamnjela zvijezda nijemih filmova, propala glumica željna svjetala reflektora Odette Chaumette (Huppert), koja zna tko je ubojica producenta.

Borbu spolova iz doba tridesetih Ozon u filmu "Zločin je moj" provlači kroz #MeToo pokret s reminiscencijama na Harveyja Weinsteina, pa su muškarci svedeni na nerijetko karikaturalne epizodne uloge, od seksualno-predatorskog producenta nadalje, pri čemu je rijetka iznimka nešto zamjećeniji popularni francuski komičar Dany Boon kao Fernand Palmarede.

Ipak, Ozon prije svega želi zabaviti na farsičan i satiričan način (celebrityji, showbiz, tabloidni mediji), a ne napraviti neki "statement". Nije uvijek film tonalno ujednačen, ali jest filmofilski. Ljubav prema starim filmovima vidljiva je u "Mon crime", počevši od crno-bijele scenske rekreacije u stilu nijeme kinematografije.

Kinoreklama za posljednji europski film Billyja Wildera "Zlo sjeme" upada u oko. Lik Odette utemeljen je na francuskoj kazališnoj glumici Sarah Bernhardt, a Huppert kanalizira Normu Desmond iz (također Wilderovog) "Bulevara sumraka". Madeleine i Pauline povremeno podsjećaju na Marilyn Monroe i Jane Russell iz "Muškarci više vole plavuše". Konačno, sam film izgleda poput mjuzikla "Chicago", samo bez pjevanja i plesanja.