Stotu je ove godine doživio studio Walt Disney Pictures. Povijesna obljetnica tražila je neki prikladan animirani film i Disney je u kina pustio "Želju" ("Wish") u režiji dua Chris Buck – Fawn Veerasunthorn. "Želja" gleda u bogatu prošlost Disneyja i nastoji obuhvatiti sve ono što je krasilo njegove najbolje crtiće unatrag stotinu godina kao svojevrsna dugometražna reklama za ostavštinu studija.
Stoga, "Wish" je uputnije gledati kao (animirani) film posvete, nastao prema uhodanoj bajkovitoj diznijevskoj formuli zaključno s "I živjeli su dugo i sretno", nego nešto potpuno originalno a la "Inside Out". Roditelji i klinci mogu se zabaviti detektiranjem referencija na prethodne crtiće, od "Snjeguljice i sedam patuljaka", preko "Pinokija" i "Petra Pana" pa naprijed do "Male sirene", "Kralja lavova"...
Najveća referentna točka je animirani film star točno deset godina i "Želja" žarko želi biti novo "Snježno kraljevstvo". Sve upućuje na to, od koredatelja Bucka i približno istog datuma premijere (konac studenoga), do raspjevanog soundtracka stvorenog da uđe u uho gledatelja i postane sastavni dio radijskog repertoara do božićnih blagdana, kad bi klinci mogli zatražiti neki poklon na temu crtića.
Pjesme vjerojatno neće dosegnuti zaraznu hitoidnost "Let It Go" ili "Show Yourself" i "Into The Unknown" iz "Snježnog kraljevstva II", ali pojedine od njih su uholjepljive i mogle bi postati hitovi ("Wish", "Knowing What I Know Now", "At All Costs"), možda na duže staze i jedne od onih stvari koje se izvode u pjevačkim showovima.
Međutim, u pokušaju da postane novi "Frozen", "Wish" prije dobacuje do "Encanta", što će reći da ovo nije Disney najvećeg kalibra, već nekih srednjih dosega. Najveći problem je formulaičnost i igranje na sigurno, ali crtić je svejedno koračić naprijed nakon "Čudesnog svijeta" i uspijeva (za)bljesnuti animacijom i magijom.
Protagonistica Asha (u originalu glas Oscarom nagrađene zvijezde "Priče sa zapadne strane" Ariane DeBose; kod nas Franka Batelić) klasična je diznijevska junakinja. Asha živi s majkom i djedom u kraljevstvu Rosas gdje vlada čarobnjak Magnifico (Chris Pine/Dražen Bratulić).
Magnifico povremeno ispuni želje stanovnika kraljevstva, zaželjene kad navrše 18 godina, koje drži zaključane na sigurnom. Kad Asha postane naučnica Magnifica, ona će otkriti da je kralj manipulativan i da neće ispuniti želju njezinom 100 godina starom djedu Waltu, pardon Sabi (Victor Garber/Matija Cvek) jer je "preopasna da bi se ispunila", odnosno on "ispunjava samo želje koje su dobre za Rosas".
Tako Magnifico kontrolira ljude poput predsjednika države, držeći ih u nadi, što je zimzelen politički podtekst, pomiješan s trendovskim nametima da je muškarac "negativac", svojevrsna muška verzija diznijevske zle vještice protiv koje(g) će ustati Asha kao narodna heroina i pokrenuti revoluciju, odlučna da vrati želje obitelji i ljudima koje "nisu tek zamisli", nego "dio našeg srca".
Ipak, "Želja" je animirani film i važnije je da zabavi gledatelje likovima i situacijama. Na tom polju "Wish" predstavlja uobičajene pomoćnike junakinje, poput simpatičnog kozlića i zvjezdice padalice ("Tata je uvijek govorio da smo povezani sa zvijezdama"), kao stvorene da budu pretvoreni u plišance.
Zvjezdica je osobito neodoljiv animirani lik, sva slatka i bucmasta. Sukladno liku zvijezde, koju je Asha skinula s neba, animacija je prilično sjajna i zvjezdana, kombinirajući moderne računalne i tradicionalne, rukom crtane sekvencije kako bi se povezala Disneyjeva prošlost i sadašnjost.
Postizanje diznijevske čarolije tu i tamo može djelovati umjetno, ali magija i imaginacija znaju se susresti u kadru i teško je ostati imun na scenu kad Asha zapjeva u kraljevoj odaji sa željama u kuglicama nalik "pjenušavim lopticama". Gledano po toj sceni, Disney bi uz malo sreće mogao povratiti diznijevsku čaroliju, što je zasigurno i poželio otpuhujući stotinu svjećica na slavljeničkoj torti. Neka mu se ta želja ispuni za jubilarni rođendan.