Maika Monroe voli “Šaradu” Stanleyja Donena. U hororu “To dolazi”, koji ju je 2014. proslavio, Maika je kao Jay otišla na prvi “dejt” upravo na Donenov misteriozni romantično-komični triler s Caryjem Grantom i Audrey Hepburn, ali spletom hororskih okolnosti ona i njezina pratnja morali su izići iz kina prije nego što je film počeo.
Godinama kasnije, Maika opet ide na projekciju “Charade” u ulozi Julije u jednoj sceni trilera “Watcher” i nanovo nema sreće da odgleda film do kraja. Napetost s ekrana se seli u publiku i točno u trenutku kad Hepburn zavapi “Neki tip me pokušava ubiti”, jedan muškarac se premjesti sa svog mjesta u dvorani i sjedne u red tik iza Julije koja u strahu pobjegne iz kina.
Zanimljivo je da se i u “Watcheru” gleda baš “Šarada” kao film o skrivenim identitetima gdje nitko nije onakav kakvim se izdaje (je li promatrač samo običan susjed?).
Naime, Julia se sa suprugom Francisom (Karl Glusman; “Ljubav”), čija je majka Rumunjka, doselila u Bukurešt. Dok Francis radi u marketingu, Julia veći dio dana provodi u golemom stanu ili u šetnji gradom, usamljena, dezorijentirana i otuđena, bez znanja domaćeg jezika.
Kulturnu i jezičnu barijeru redateljica-debitantica Chloe Okuno efektno potencira tako da rumunjski dijalog nije titlovan, čime i gledatelja približava protagonistici. Moguće da je, takva, Julia postala paranoična, ali doista nije normalno da praktički svake večeri kad god pogleda kroz prozor netko je stalno gleda s druge strane zgrade i ona samo vidi njegove jezive obrise, zamućene kišom ili mrakom, tj. poluskrivene od zavjese. “Svaki put kad pogledam stoji pred prozorom i bulji u mene, vidim ga jedino noću. Uvijek je tamo, mogu ga osjetiti”, govori Julia, uvjerena da je promatrač, “čovjek na prozoru”, isti muškarac koji joj se približio u kinu i pratio je do dućana (Burn Gorman).
Francis joj želi vjerovati, ali i pokušava sve racionalizirati, pa kad njih dvoje dođu u dućan i pogledaju snimke s nadzorne kamere, on kaže kako “možda tip zuri u ženu koja zuri u njega”. Motiv gledanja zarana je uveden u film, kad taksist gleda Juliju u retrovizoru, no Okuno intrigantno izjednačava promatrače, voajera i objekt njegova promatranja, odnosno magli granice među njima. I Julia uzvraća pogled i samim time također gleda, a u jednom trenutku i makinalno mahne tipu preko puta, na što on jezovito uzvrati.
Na taj način “Watcher” se razlikuje od Hitchcockova “Prozora u dvorište” i njegovih više (“Striptiz smrti”, “Prozor spavaće sobe”) ili manje dobrih oponašatelja (“Promatrač”, “Žena na prozoru”), a sa serijom “The Watcher” ne treba ga miješati. Utjecaj je očit, ali Okuno u priči, tj. liku Julije psihološki prelama i “Rosemarynu bebu” i “Izgubljene u prijevodu”, a ubacuje i trilerski “serial killer” podzaplet, oslonjen na novije nehollywoodske filmove tog žanra (“Zlatna rukavica”, “Sveti pauk”).
Jedne večeri, tijekom šetnje, Julia i Francis će u kvartu naletjeti na mjesto zločina i doznati da Bukureštom ordinira serijski ubojica s nadimkom Pauk i da je to bila njegova četvrta žrtva. Sve to čini “Watcher” žanrovskim osvježenjem, uz rumunjske lokacije i rafiniranu režiju filmašice koju treba držati na oku nakon dugometražnog prvijenca.
Obično na ovim lokacijama gledamo rumunjske festivalske art drame, a sada se tu odvija punokrvni paranoidni psihološki triler s elementima horora, na korak od “gialla” koji Okono neće napraviti. Međutim, lokacije potenciraju atmosferu, a redateljica ističe kontrast između stare komunističke zgrade u kojoj živi siromašni promatrač i modernog stana gdje se doselio dobrostojeći američki par.
Opet, interijeri velikog stana i same zgrade konstantan su izvor prijetnje s odškrinutim vratima i glasnom tišinom prekinutom nelagodnim zvukovima iza zidova tako da Julia, u dojmljivoj izvedbi Monroe, lakše može početi silaziti s uma. Njezina košmarna paranoja, strah i izolacija prelaze s ove strane ekrana u atmosferičnom trileru sporogoreće ledene jeze koja se polako uvlači pod kožu gledatelja dok s Julijom sve češće zamišlja ono što bi se moglo dogoditi. “Watcher” je “must-watch movie”.